IZNENADNOST ISUSOVA DRUGOG DOLASKA

U Isusu je početak i svršetak. On je Alfa i Omega. On je prvi i posljednji. Dovršenje svega u Kristu bit će i dovršenje zadaće koju je Crkva dobila. To je njen put iz ropstva u slobodu. Na tom putu ona želi prikupiti i Kristu Osloboditelju dovesti sve ljude i sve narode svijeta da ih On uvede u svoje kraljevstvo istine, mira i ljubavi. Crkva je i osnovana kao eshatološka zajednica koja iščekuje svoje dovršenje u Kristovom ponovnom dolasku. No ona već u sebi nosi tu novu budućnost koja se ima roditi. Ona ima sigurnost koja se temelji na činjenici da je njen vođa Duh Sveti kojeg je primila već na samom početku. No iznenadnost Isusova dolaska obvezuje Crkvu na stalnu budnost (usp. 1 Sol 5,1-6). Ona svakog časa mora biti spremna na njegov dolazak. Što to zapravo znači? To čekanje nije čekanje skrštenih ruku. Tu zabludu crkva je odbacila. Nema pasivnosti. Crkva je od Gospodina dobila zadatak i ona ga treba izvršiti. A to što ne zna koliko još vremena ima na raspolaganju dodatno je obavezuje na još veću angažiranost. A to nikako ne može skrštenih ruku već maksimalnim trudom, kako bi svijet bio što spremniji za Isusov dolazak. Upravo nesebičnim i poštenim radom kršćani svjedoče svoju vjeru i nadu u Isusov drugi dolazak. Kršćani bi dakle trebali biti najzaposleniji ljudi na svijetu. U potpunoj obnovi svijeta i svemira posebnu ulogu dobila je Crkva koja će u trenutku nastanka novog neba i nove zemlje zasjati kao novi Jeruzalem. Koja će se pojaviti kao Zaručnica okićena za svoga Zaručnika – Isusa. Promotrimo prije samog kraja tu Ivanovu viziju:

''I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema: I sveti Grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja; 'Evo šatora Božjega s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti neće više biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.' Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: 'Evo, sve činim novo!' I doda: 'Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.' I još mi reče: 'Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin'' (Otk 21, 1-7).