GOSPA FATIMSKA: „AKO LJUDI NE PRESTANU
VRIJEĐATI BOGA …“
Vjerujem
da nas već duže vrijeme svjetska zbivanja u najmanju ruku zabrinjavaju. To čak
malo tko niječe. Štoviše, sa svih strana, sa svih položaja, ljudi različitih
uvjerenja i ideologija, različitih religija i svjetonazora upozoravaju na
brojne i sve teže probleme koji pritišću svijet i predviđaju još tragičniju
situaciju ako se nešto ne poduzme, odnosno ako se ne zaustave te, kako oni
kažu, negativne tendencije.
A
mi vjernici, što mi vidimo, što govorimo i što poduzimamo u pogledu tih
negativnih tendencija? Dragi prijatelji, ni u jednom trenutku ne bismo smjeli
smetnuti s uma riječi koje nam je uputio naš Gospodin i Učitelj Isus Krist kad
je rekao: „Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?
Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze."
"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti
se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli
svima u kući“ (Mt 5,13-15).
Dakle,
kako vidimo, naša zadaća je jasna ali isto tako i naša odgovornost je evidentna
i konkretna. Stoga, se iznova priupitajmo, činimo li ono što nam je rečeno? Ili
smo zanemarili riječi svoga Spasitelja?
Isusova i naša majka Marija prije 100 godina po
Božjem naumu uputila je Crkvi i cijelom svijetu opomenu i to jako ozbiljnu
opomenu koja glasi: „Ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga …“ (Gospa Fatimska).
O čemu se radi? Naime, na današnji dan prije
100 godina, dogodilo se zadnje ukazanje Majke Božje u Fatimi, u Portugalu. Kao
što znamo, ili barem neki znaju, ta ukazanja malim i nepismenim pastirićima, od
početka pa do dana današnjega ne prestaju izazivati različite reakcije. Na ta
ukazanja reagirali su mali i veliki, učeni i neuki, vjernici i nevjernici,
crkveni glavari i vjernici laici, pa čak i tzv. svjetski čelnici. Rijetki su
oni koji su ostali suzdržani ili indiferentni kad su se upoznali s događajima
vezanim uz ta ukazanja i s porukama koje je tada Majka Božja uputila Crkvi i
cijelom svijetu. Naravno da su reakcije bile različite, od oduševljenog prihvaćanja,
preko opreza i sumnje, pa sve do potpunog odbijanja i tvrdnji da se radi o
bolesnom ili pak demonskom očitovanju.
Samo ukratko ponovimo što se faktično događalo
u Fatimi od 13. 5. 1917. do 13. 10. 1917.
Već od 1915. godine troje djece bilo je pripravljano na čudesne susrete
u 1917. godini. Naime, tijekom 1915. i 1916. godine troje malih pastira –
Lucija, Jacinta i Franjo – imali su četiri viđenja i susreta s Anđelom čuvarom
(Anđelom Portugala), o čemu je kasnije izvijestila i pisala Lucija.
A onda je došao 13. svibnja 1917. Bila je
nedjelja. Po povratku s jutarnje sv. Mise, Lucija (10 godina), Franjo (9) i
Jacinta (8) poveli su svoja stada u Irijsku dolinu na ispašu. Poslije molitve
krunice iznad jedne česmine zamijetili su neku “divnu Gospođu, svu od svjetla,
sjajniju od sunca”. Ona ih je zamolila da tu, na isto mjesto, dolaze svakog 13.
u mjesecu sve do listopada. U tim susretima Gospa ih je poučavala i davala im
poruke za Crkvu i svijet.
Prigodom posljednjeg ukazanja 13. listopada
1917. godine dogodilo se veliko čudo sunca koje je promatralo od 50 -70, a neki
tvrde i do 100 tisuća ljudi okupljenih u poljima Cova de Iria u blizini
portugalskog mjesta Fatime unatoč blatu i obilnoj kiši.
Kiša je prestala padati. Oblaci su se naglo
razišli i pokazala se sunčeva kugla koja se velikom brzinom, strjelovito počela
okretati oko sebe i stvarati snopove svjetlosti u svim bojama. Potom se sunce
kratko zaustavilo, a onda opet počelo plesati. Još se jednom zaustavilo i onda
treći put počelo igrati, ižarujući još jaču svjetlost. Tisuće ljudi promatralo
je bez daha ovaj prizor. Učinilo se kao da se sunce otrgnulo od nebeskog svoda
i strjelovito pojurilo prema njima. Ljudi su bili zaprepašteni. Čuli su se
uzvici „Čudo, čudo!“ Mnogi su se molili, padali na koljena moleći čin
pokajanja. Cijeli prizor je trajao oko deset minuta i mogao se promatrati s
udaljenosti od 40 kilometara od Fatime. Svi su bez poteškoća mogli gledati
sunce. Ono nije zasljepljivalo. O ovome čudu postoje mnoga izvješća. Dakle,
sunce je igralo, isijavalo svjetlost u raznim bojama i na kraju kao da je
pojurilo prema mnoštvu da potvrdi da se Blažena Djevica zaista ukazala djeci i
prenijela im poruke za Crkvu i svijet.
A što nam znači ta sunčana potvrda istinitosti
Marijinih ukazanja? Znači da su njezine poruke također istinite i da ih trebamo
ozbiljno shvatiti i prihvatiti, da ih trebamo provesti u život. A što se
dogodilo nakon tog čuda sunca? Nažalost, po svemu što zamjećujemo, svijet je
ostao više-manje na svom putu. Ali ne samo svijet. Prije svega Gospa je svoje
poruke i opomene uputila Crkvi najavljujući njezin progon. Nažalost i unutar
Crkve nije bilo pravog i dosljednog odgovora. Mnogi su radije 'stručno'
raspravljali o ukazanjima negoli životno provodili poruke, svrstavali se u one
koji su za ili one koji su protiv. A jedna od tih Gospinih poruka koju smo
uzeli za misao vodilju ovoga susreta zapravo je jako ozbiljna opomena. O čemu
se radi u toj opomeni?
U drugom ukazanju Gospa je govorila o izboru
pred kojim se nalazi čovječanstvo. I tada je jasno rekla sljedeće riječi: „Ako
ljudi ne prestanu vrijeđati Boga, On će svijet kazniti za njegova zlodjela
ratom, glađu i progonima Crkve i Svetog Oca“. Dakle, rat je predstavljen kao
kazna za grijehe ljudi ako se ne obrate. No, istodobno Presveta Djevica svijetu
prenosi jednu Božju želju koja je sredstvo spasenja, a ona glasi: 'Bog želi u
svijetu ustanoviti pobožnost mom Prečistom Srcu'. Dakle, Bog u svojoj božanskoj
promisli i ovim događajem potvrđuje izabranje B. D. Marije kao moćne suradnice
u spasenju svijeta.
Dragi prijatelji, svijestan sam da postoje
različite reakcije na ova kao i ostala Gospina ukazanja ili neka druga neobična
i teško protumačiva zbivanja vezana uz vjeru. Te reakcije idu od potpunog
odbijanja do radikalnog ili slijepog prihvaćanja. No, to ne znači da se trebamo
povući, odnosno odmaknuti od svega i sa sigurne udaljenosti tek povremeno
promotriti događa li se nešto što je za nas zanimljivo, odnosno ostvaruju li se
ipak neke najave o kojima se govorilo u ukazanjima. No, to je zapravo gubljenje
vremena. Najmudrije je suočiti se s takvim pojavama čim se očituju. Kako?
Oboružani poniznošću, riječju Božjom i naučiteljstvom Crkve predvođene Duhom
Svetim. Onaj koji je time oboružan ne treba se bojati ničega, pa ni eventualnih
lažnih ukazanja. Štoviše, potrebno je što prije započeti sa temeljitom
provjerom takvih pojava. To ne znači da se sud treba donijeti na brzinu ili što
se kaže 'preko koljena' po čisto ljudskim interesnim kriterijima ili željama.
Ako nemamo, odnosno trenutno ne vidimo jasnih i čvrstih argumenata po kojima
ćemo prihvatiti ili odbaciti neka ukazanja, onda je razumno moliti da nam Bog
udijeli dodatno razumijevanje ili dade te jasne i čvrste 'dokaze' putem dara
razlikovanja duhova. U suprotnom ćemo imati ovo što nažalost danas imamo –
oštra i za Crkvu jako štetna suprotstavljanja koja ne prežu ni od uvredljivih i
grubih diskvalifikacija suprotstavljenih strana, odnosno suprotstavljenih
uvjerenja kao što se trenutno događa oko zbivanja u našem Međugorju.
Što se tiče ukazanja u Fatimi i porukama koje
su mali ali hrabri vidioci prenijeli Crkvi i svijetu, a o kojima razmišljamo u
ovom susretu, imamo pomalo čudnu situaciju. Naime, službena crkvena vlast nakon
prvih nesnalaženja i zbunjenosti, te nakon temeljitog procesa provjere tih
ukazanja potvrdila je njihovu autentičnost, ali se željeni plodovi ipak nisu u
potpunosti ostvarili. Zašto? Osobno mislim da najispravniji odgovor daje onaj
koji kaže da poruke nisu u potpunosti shvaćene, prihvaćene i realizirane na
način kako je to zatražila B. D. Marija. Ne radi se o realizaciji izvanjske
forme poruke, već se prije svega radi o zanemarivanju njezina bitnog sadržaja.
A što je njezin bitni sadržaj? Obraćenje! Ne bilo kakvo, već iskreno i trajno.
A što je bitni sadržaj obraćenja? Prihvaćanje Isusa Krista kao Boga i jedinog
spasitelja svijeta. A prihvaćanje Isusa se sastoji u prihvaćanju i
prakticiranju njegova nauka. Svaki pokušaj iskrivljivanja i izigravanja takvog
obraćenja donijet će tragične posljedice na koje nas upozoravaju poruke Gospe
Fatimske, i poruke iz nekih drugih ukazanja među kojima se u zadnje vrijeme
ističu poruke koje stižu iz našeg Međugorja. U Fatimi Gospa poziva na pokoru i
obraćenje. Poziva ljude da ne vrijeđaju više Gospodina koji je već toliko
strašno izvrijeđan.
Dragi prijatelji, htjeli ili ne u Gospinoj
poruci susrećemo nešto što je u naše vrijeme nepopularno, i to ne samo u
svijetu već i u Crkvi. Što je to? To je spominjanje kazne. Suvremena pedagogija
je jako alergična na samu pomisao kazne kao prikladnog sredstva odgoja. Rijetki
su oni koji je drže opravdanom. Takvo shvaćanje je malo pomalo ušlo i u tzv.
teološka i katehetska razmišljanja na crkvenim fakultetima i institutima, ali
isto tako u nedjeljne propovijedi i suvremenu duhovnost kao takvu. Danas je
popularan izbor tzv. lakšeg puta. Stoga se najčešće ističu i promoviraju ona
razmišljanja koja govore o čovjekovu dostojanstvu djeteta Božjega kao i o
Božjem neograničenom milosrđu.
Onda je sasvim realno da se zbog svega toga u
nama pojavi misao da je Gospina poruka takva možda samo zato što je izrečena
prije 100 godina kada je to bilo razumljivo i prihvatljivo. A danas su eto
druga vremena, druga shvaćanja. Jesu druga, ali nažalost jesu i dalje zla.
Dostojanstvo djece Božje kao i neograničeno Božje milosrđe i dalje su u
temeljima naše vjere i nikad nije previše niti pretjerano isticati ih.
Naprotiv. No, put do njih je jasno označen Božjom mudrošću ugrađenom u Božje
zapovijedi. A taj put nije tzv. lakši ili suvremeni put već se radi o putu o
kojemu naš Gospodin Isus reče ovako: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata
i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska
vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Mt
7,13-14). Stoga se Božja mudrost koja se očituje i u Gospinim porukama neće
prikloniti tzv. suvremenim shvaćanjima koja traže trenutna uživanja, već će
uvijek naglašavati i tražiti samo ono što je za čovjekovo vječno dobro.
Poštovani i dragi prijatelji, u ovom trećem i
završnom dijelu našega razmišljanja, suočimo se s istinom ma kakva ona bila.
Suočimo se sa situacijom u sebi i oko sebe. Suočimo se sa zahtjevima, porukama
i opomenama koje se nalaze u riječi Božjoj kao i u Gospinim porukama. Suočimo
se također i sa najavom kazne ako ne prestanemo vrijeđati Boga. Usporedimo sada
riječ Božju i Gospinu poruku. U poslanici Hebrejima stoje ove riječi: „Jer ako
svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za
grijehe, nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.
Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi
dvojice ili trojice svjedoka. Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko
Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha
milosti pogrdi? Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je
vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga
živoga“ (Heb 10,26-31).
Što uočavamo? Uočavamo da Gospina poruka i
riječ Božja govore o kazni u identičnom smislu spominjući vrijeđanje, gaženje i
pogrđivanje samoga Boga. Štoviše, zapažamo da je riječ Božja znatno oštrija jer
upotrebljava i pojam odmazde i dodaje da je strašno upasti u ruke Boga živoga.
Ako je u stanju grijeha strašno upasti u ruke Boga živoga, zar onda najava
kazne nije spasonosan lijek za teške grješnike? Nisu li onda obje opomene,
Božje i Gospine u obliku najave kazne zapravo izraz neograničenog Božjeg
milosrđa koje želi na sve moguće načine spasiti ljude? Nema sumnje. Stoga je
neshvatljivo i nerazumljivo međusobno suprotstavljati bilo koje Božje riječi i
intervencije. To je činio i čini pobunjeni anđeo, anđeo zavodnik koji svim
sredstvima nastoji iskriviti ne samo Božje riječi već i njegove naume. U
Gospinoj opomeni stoji: Ako … Dakle, kazna je najavljena samo pod uvjetom
ljudske ustrajnosti u vrijeđanju Boga. Ako ustraju u zlu, tj. vrijeđanju Boga,
može se reći da ga ljudi na neki način 'primoravaju' da tako reagira. No,
vjerujemo i znamo da je prva, osnovna i trajna Božja namisao s čovjekom samo
dobro. Stoga prethodna najava kazne je, kao što već rekoh, izraz njegove
ljubavi, a ne bilo čega drugog.
I u tu svrhu Gospa daje dva jako moćna
sredstva, dva prijeka lijeka protiv zala koja zavode duše i odvode ih s Božjega
puta. A to su: sveta Krunica i pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu. I evo nam
pravog rješenja za eventualnu kaznu. Umjesto da po ljudsku mudrujemo i
nepotrebno gubimo vrijeme i energiju analizirajući što su, kako su i zašto su
Bog i Gospa tako govorili, radije uzmimo ponuđeni lijek u suzbijmo tu opaku,
odnosno smrtonosnu bolest. I kazne nema. Poslušajmo što je milosrdni Bog preko
svoga proroka poručio svom narodu: „Života mi moga - riječ je Gospoda Boga -
nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da
živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome
Izraelov!“ (Ez 33,11). Zašto da umrete, zašto da se na vas sruči teška kazna,
govori i nama taj isti milosrdni Bog? I daje nam nešto drugo govoreći:
odvratite se od zloga puta svojega i živite! Živite u sreći, miru i
zadovoljstvu na zemlji koju sam vam darovao! Sestra Lucia je jednom prilikom
tvrdila da poruke s neba još nisu dovršene. Rekla je kako 'poruke s neba još
stižu, ali ih njezine ruke nemaju više snage zabilježiti'.
Dragi prijatelji, zar ne vidimo, zar ne čujemo,
zar ne osjećamo bezgraničnu ljubav Božju prema čovjeku kroz sve te i slične
intervencije preko naše nebeske majke Marije?
A sada joj se zajedno obratimo
sljedećom molitvom:
Presveta Djevice Marijo, Kraljice najvjernija, Majko i
odvjetnice naša, častimo te danas, pred tvojim blagoslovljenim likom da tvome
prečistom Srcu povjerimo i predamo svoju Domovinu, svoj narod, svoju župu i
naše mjesto, sve ljude u našim susretima i prostorima. Tvojim srcem molimo od
milosrdnog srca našega Spasitelja Isusa Krista zaštitu, oproštenje i dar mira
da živimo u sigurnosti, pravednosti i slobodi, da se odreknemo bezbožnosti i
svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu za
blaženu nadu vječnog otkupljenja. U ljubav i zagovor tvoga Srca, Kraljice,
polažemo svako dijete, mladića, djevojku, oca obitelji i majku! Tebi predajemo
svaku redovnicu, redovnika i svećenika. Budi majka mudrosti svim odgovornima za
našu sadašnjost i budućnost. Izmoli nam brojna i sveta duhovna zvanja! Kraljice
mira, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše da uđemo u vječni mir, u
radost Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen. Zdravo, Marijo…
Nema komentara:
Objavi komentar