„SVE JE OD NJEGA I PO NJEMU I ZA NJEGA!“ (Rim 11,36)

Susret u vjeri daruje nam Gospodin Isus po svom pashalnom misteriju, po otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća. Stoga se radujmo nadi i Božjoj ljubavi koja nas nježno obavija, ozdravlja, mijenja i usavršuje. Što je pritisak neprijatelja lukaviji, snažniji i bezobzirniji mi moramo biti oprezniji i spremniji da mu se suprotstavimo. Bog nam nudi sigurnu i pobjedonosnu opremu. To je istina, pravednost, mir, vjera, riječ Božja i molitva. Svatko od nas želi biti pobjednik. No, za pobjedu se valja boriti hrabro i odlučno. Borbu ne možemo izbjeći, ali poraz možemo. Stoga je logično da poslušamo spasonosne savjete Duha Božjega koji će nas dovesti do slavne pobjede. Ako netko ne želi slijediti te savjete, već svoje naume i želje ili pak nečije druge, onda se ne može nadati pobjedi.

Dragi prijatelji, misao vodilja u ovom susretu dolazi nam iz poslanice Rimljanima gdje, potaknut Duhom Svetim, sv. Pavao između ostaloga napisa i ove riječi: „Sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.“ (Rim 11,36).

Čemu nas želi poučiti ova misao vodilja? Na što nas upozorava? Na što nas potiče? Riječ je Božja uvijek aktualna i sadrži sve, baš sve ono što je vjernicima potrebno u danom trenutku vremena i zbivanja kako bi sačuvali i ojačali vjeru i zaštitili se od napastovanja Zloga. A kakva se zbivanja odigravaju na sceni ovoga svijeta u naše vrijeme? Usudim se s velikom sigurnošću ustvrditi da se radi o vrhuncu zlokobne pobune protiv Boga. Znamo da je pobuna počela već na nebesima, a započeo ju je visoko rangirani anđeo Lucifer čija je misao vodilja bila: „Neću ti služiti, Bože!“ Znamo također da je zaveo i za sobom poveo i brojne anđele. A nažalost, to mu je uspjelo i s prvim ljudima i njihovim potomcima. To je scena na koju je svatko od nas zakoračio dolaskom na ovaj svijet. No, pobuna nije i pobjeda. Pobuna je tek početak borbe za prevlast koja može trajati dugo, ali se pobjednik zna. I kako znamo, pobunjenička zamisao i duhovna borba na nebu okončana je tako što su pobunjenik i njegovi sljedbenici od strane Bogu vjernih anđela na čelu s Mihaelom arkanđelom zbačeni na zemlju gdje su, kako vidimo i osjećamo, nastavili tu borbu koja još uvijek traje, premda se, kako rekoh zna neupitni i konačni pobjednik, kako na nebu tako i na zemlji. Tako molimo, tako će i biti.

I pobunjenik je svjestan svoga konačnog poraza i bijesan je zbog toga. Ali smisao njegove pobune je isti na nebu i na zemlji. Koji je dakle sadržaj, smisao, odnosno cilj te protu Božje pobune? Kako je i zašto započela? Začetnik pobune se zagledao u samoga sebe, u svoju ljepotu, umnost, znanje, sposobnosti i svetost. I bez obzira što je sve to od Boga primio, on se toliko sebi dopao da je odvratio pogled od Boga i počeo častiti samoga sebe i naravno htio je da ga i drugi časte i klanjaju mu se. Jednom riječju, bio je zaluđen sam sobom. I u toj zaluđenosti zaključio je da se može suprotstaviti Bogu i preuzeti glavnu riječ na nebu ili mu barem postati ravan. To je sugerirao i prvim ljudima rekavši im: Bit ćete kao bogovi.  Pokušaj mu je propao, ali je zaluđenost ostala.

Sve to što smo upravo čuli čini sadržaj pobune koja se nastavila na zemlji. O svemu tome, o toj đavolskoj zlokobnoj avanturi mogli bismo razmišljati i razgovarati neutralno, opušteno, odnosno objektivno da se ne tiče i nas i to svakog osobno. Kako? Ako ćemo iskreno i temeljito proanalizirati naše grješne misli, riječi i djela lako ćemo vidjeti da su u njima ugrađeni ti đavolski pobunjenički elementi. I svakim navođenjem na grijeh, pobunjeni anđeo svakog od nas poziva da mu se pridružimo u pobuni protiv Boga. Ta njegova luđačka fiks ideja je pokretač svih njegovih nedjela koja je činio i još uvijek čini. Naravno, u svojoj lukavštini, on tu svoju umno-luđačku zamisao onima koje zavodi umotava u privlačni celofan i prezentira kroz tzv. napredne ideje, zamisli i naume. Koje su to i kakve ideje? To su velike i plemenite ideje slobode, napretka, znanja, užitka, neovisnosti i slično. U čemu je onda problem? Problem leži u tome što je samo vanjština takva, a konkretni unutarnji sadržaj je nešto posve drugo. Tako oni koji bivaju zavedeni, umjesto slobode dobivaju ropstvo, umjesto napretka nazadak, umjesto znanja ludost, umjesto neovisnosti tešku ovisnost, umjesto neograničenog užitka groznu i vječnu muku.

Dragi prijatelji, saberimo se pred Bogom i zavapimo mu da nas obdari darom razlikovanja duhova. Budimo iskreni do bola i „ponizimo se pod snažnom rukom Božjom da nas uzvisi u pravo vrijeme“ (usp. 1 Pt 5,6).  

Zašto? Zato jer ćemo jedino tako uvidjeti i spoznati pravu istinu o onome što se trenutno događa u nama, oko nas, u Crkvi i cijelom svijetu, ali također i o onome što će uslijediti u vremenu koje je pred nama.

Zašto još? Zato što su lukavštine đavolske dosegle svoj vrhunac i zato što, kako reče apostol Petar „Protivnik naš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre“ (usp. 1 Pt 5,8). I zaista zajedno s apostolskim prvakom ponavljam i ponavljat ću sebi i vama: Otrijeznimo se! Bdijmo! Otrijeznimo se i bdijmo ako želimo izbjeći lukave zamke Zloga i na kraju postati baštinici i subaštinici kraljevstva Božjega. Zar smo se zasitili ljubavi Božje? Zar nam je dosadila originalna riječ Božja? Zar ne znamo da je samo u Bogu naše spasenje? Što još tražimo? Ima li uopće išta više, bolje i uzvišenije od zajedništva s Bogom? Naravno da nema. Ovim riječima pridružujem se i drugim brojnim sličnim poukama i porukama, pozivima i upozorenjima koja nam upućuje Duh Sveti na razne načine, prije svega preko ukazanja naše nebeske majke Marije.                  

Misao vodilja ovoga susreta upozorava nas na nešto izuzetno važno. Kao što smo već čuli, sv. Pavao nam u poslanici Rimljanima prenosi pouku Duha Svetoga koji kaže: „Sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.“ (Rim 11,36).

U prvom dijelu razmišljali smo o pobuni koju je započeo oholi anđeo i njegovi sljedbenici na nebu i nastavili na zemlji. Htjeli ili ne, u svemu tome nitko od nas ne može ostati po strani ili neutralan, odnosno nesvrstan. Pobuna je kontaminirala cijeli stvoreni svijet kojeg smo i mi sastavnica. Svatko se od nas začinje i rađa u toj zagađenoj atmosferi, kao što reče psalmista: „Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja“ (Ps 51,7). A kakva je povezanost između đavolske pobune i naše misli vodilje? Da bismo temeljito odgovorili, najprije poslušajmo širi kontekst iz kojega je misao vodilja uzeta. U poslanici Rimljanima zapisane su i ove riječi: „O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.“ (Rim 11,33-36).

Dakle, sve je od Boga, po Bogu i za Boga! Njemu pripada sva slava, čast i hvala i to u sve vijeke vjekova. Amen. E, dragi moji prijatelji, draga braćo i sestre u Kristu Isusu, upravo se to nije svidjelo Luciferu. Upravo je protiv toga ustao taj zaluđeni anđeo i započeo borbu koja još uvijek traje. I baš zbog toga što još uvijek traje, svatko od nas, kako maloprije rekoh, mora uvidjeti i spoznati pravu istinu o onome što se trenutno događa u nama, oko nas, u Crkvi i cijelom svijetu, ali također i o onome što će uslijediti u vremenu koje je pred nama.

Jao nama ako zanemarimo ovakve poticaje. Jao nama ako ne vidimo da se i u naše vrijeme neki trude gurnuti Boga u stranu, u drugi plan, a istaknuti sebe ili nekog omiljenog vođu, lidera ili lažnog proroka. Jao nama, ako ne čujemo kako se više, jače i žarče govori o nekim popularnim ljudima u svijetu i Crkvi negoli o samom Bogu. Više se prati što oni poduzimaju i citira što govore nego li samu riječ Božju koja je za današnje medije, odnosno njihove gazde, očito zastarjela i treba je odbaciti i zamijeniti nekom novom. Jao nama ako ne prepoznajemo znakove vremena o kojima nam je govorio naš Spasitelj i Učitelj Isus Krist. Jao nama ako ne zamjećujemo kako mediji ovoga svijeta ne samo da ne veličaju i ne slave Boga, već ga sve više sustavno ignoriraju i stavljaju izvan općeg i osobnog interesa. Jao nama, ako ne vidimo da se neki i u samoj Crkvi trude da se Trojedinog Bog ne spominje previše, a osobito da se ne ističe osoba Isusa Krista kao sina Božjega i jedinog spasitelja čovjeka. Radije se prihvaća neutralni ili sveopći Bog koji paše svačijem uvjerenju i mišljenju. Stoga se i na crkvenim sastancima i skupovima pod kojekakvim nazivima sve više i sve češće vode rasprave o tzv. suvremenim temama u kojima se u prvi plan stavlja humanizam, ekologija, solidarnost, glad za ovim, glad za onim, nedostatak ovoga, nedostatak onoga, dijalog između svih i svakoga, famozna tolerancija po kojoj možemo, a sve više i moramo tolerirati sve čudnija ljudska prava u koje se ubrajaju pravo na ubojstvo nerođenog djeteta, pravo na istospolne brakove, pravo na eutanaziju, gdje se opravdava sve i svašta, itd.

A nisu li svi ti naši problemi nastali upravo zbog toga što smo Boga potisnuli ili istisnuli iz osobnog i zajedničkog života? Zar nismo znali i htjeli prihvatiti da je sve poteklo od Boga i po Bogu i da treba služiti njemu i slaviti ga? Zar još uvijek ne uočavamo strašnu prevaru gdje se čovjek stavlja na mjesto Boga i rastvara njegov svijet i stvara svoj svijet, svoj novi poredak? Često čujem kako propovjednici i duhovni učitelji dosta često upotrebljavaju izreku: Kad je Bog na prvom mjestu, onda je sve ostalo na svom mjestu. Na prvi pogled učini nam se da je to lijepo i zgodno rečeno. Nije loše. No, još je bolje, pravednije i istinitije Boga ne stavljati ni na koju ljudsku ljestvicu. Zašto? Zato jer Bog nije prvi među jednakima, već je iznad svega i ništa se ne može uspoređivati s njime. Bog ne igra s drugim takmacima utakmicu u kojoj se povremeno nalazi na prvom mjestu, a ponekad na nekom drugom, trećem, a možda se koji put nađe i na zadnjem mjestu na ljestvici, a onda se može desiti da ispadne iz elitnog natjecanja.

I kad ozbiljnije promotrimo život današnjih europskih i američkih kršćana, nažalost morat ćemo priznati da im je neprijatelj nanio teške i po vječni život opasne ozljede. A što je još opasnije, on sam im nudi pomoć, odnosno izlječenje. Kakvo? Zapravo, naš neprijatelj nudi uvijek isto. Isto ono što je ponudio anđelima na nebu i prvim ljudima na zemlji. U čemu se sastoji njegova ponuda, pomoć? Ako zaista otvorimo svoje uši čut ćemo kako odnekud, ali ipak tako izbliza do nas dolaze ove riječi: Suprotstavite se Bogu i izbacite ga iz svoga života! Neka vaš život bude prije svega vaš, a ne nečiji drugi život. Boga možete prihvatiti jedino kao ravnopravnog suradnika ili pak kao nekog koji će ispunjati vaše želje. Te riječi ponekad su šaputanja u našoj nutrini, a ponekad su stavljene na razglas koji dopire od jednog do drugog kraja svijeta. One su zapravo izvrtanje govora i poticaja Duha Svetoga koji se nalaze u našoj misli vodilji. U neprijateljskoj verziji one bi ovako nekako zvučale: Sve je od mene i po meni i za mene! Meni slava u vijeke vjekova! Amen. Lukavština našega neprijatelja ima za cilj posvaditi čovjeka s Bogom, suprotstaviti čovjeka Bogu i na kraju zauvijek odvojiti čovjeka od Boga. Kako to čini? Čini tako da brani čovjeka od Boga. Kakav nevjerojatan igrokaz. Apsurd nad apsurdima. I po svakoj, imalo zdravoj logici, taj zlokobni igrokaz ne bi mogao proći.

Ali … Razmislimo što se događa s nama današnjim kršćanima. Dragi moji prijatelji, draga moja kršćanska braćo i sestre, u molitvi sam potaknut da prenesem to o čemu razmišljamo u ovom susretu. Svjestan sam da danas istinita riječ Božja nije popularna. Stoga je znatno popularnije biti tolerantan na sve, dijalogizirati sa svim i svakim i o svačemu, praviti kompromise na račun jedine Istine. Nažalost taj put, taj način življenja i snalaženja izabiru i mnogi kršćani, a što je još žalosnije predvode ih neki njihovi pastiri i učitelji.  

         Dragi prijatelji, zbog svega rečenog o čemu upravo razmišljamo, pozivam sebe i vas da se ozbiljno zapitamo – kakav je naš odnos s Bogom? Doživljavam li Boga kao nekog koji ima nešto protiv mene ili koji mi uskraćuje nešto što je lijepo, dobro, ugodno i trajno? Imam li potrebu skrivati se pred njim? Imam li potrebu ljutiti se na njega? Imam li potrebu stalnog preispitivanja onoga što je naš Gospodin Isus govorio i činio? Imam li potrebu i želju mijenjati postojećega Boga ili pak tražiti nekog drugog, za mene prihvatljivijeg i time prikladnijeg mojim htjenjima i željama? Dragi prijatelji, veliki bi promašaj bio da odmah, dakle bez dubljeg  i poniznijeg promišljanja, odbacimo sva navedena pitanja i sami sebe a i druge pokušamo uvjeriti kako smo mi prava Božja djeca koja su u svemu i uvijek vjerni svome Ocu ili kako nam ne pada na pamet da se na bilo koji način bunimo protiv Boga. Znate što bi mogla značiti jedna takva brzina i navodna sigurnost odgovora? To bi moglo značiti da se nečega bojimo i da želimo što prije od sebe udaljiti ozbiljniju analizu odnosno kontrolu svojih najdubljih misli i osjećaja. Mislim, da pravog obraćenja nema niti ga može biti, ako prije toga nismo došli u nekakav oblik sukoba s Bogom. Bilo da je taj sukob javan i vidljiv drugima, bilo da se radi o sukobu u dubini našega bića, dakle o sukobu koji je skriven očima i ušima drugih.

I što sad? Svatko će na neki svoj način reagirati na ono o čemu smo razmišljali u ovom susretu. Nema nikakve sumnje da će nam reakcije biti različite, u nekim slučajevima i duboko podijeljene. Moj je savjet da se u svemu tome naše reakcije temelje na poniznosti, iskrenosti i dobrohotnosti koje će nas voditi do Onoga koji je Put, Istina i Život. On je dobrohotan prema svima, budimo i mi jedni prema drugima. Ako netko od nas nije trenutno na pravom putu molimo zajedno za njegovo obraćenje. Stoga iskreno u svakoj emisiji izražavam svoju želju i tražim da se za mene pomolite da uvijek budem u Istini. A sad ćemo se prepustiti molitvi koja se nalazu u biblijskom 27. psalmu. Iz njega izvire veliko svjetlo, toplina i moć Božje ljubavi. Pridružimo se u tišini i potvrđujmo svaku riječ.  

„Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim? Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju. Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u Domu Gospodnjem sve dane života svoga, da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam. U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže. I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Gospodinu ću pjevat' i klicati. Slušaj, o Gospodine, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! Moje mi srce govori: “Traži lice njegovo!” Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! Ako me otac i mati ostave, Gospodin će me primiti. Nauči me, Gospodine, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem. Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!“ (Ps 27,1-14).