AKO NISMO BOŽJI, NISMO NI SVOJI

AKO NISMO BOŽJI, NISMO NI SVOJI

Zašto se ljudi ne mijenjaju? Zašto se ne obraćaju? Jedino zato što se ne susreću s Gospodinom oči u oči. Bježe u virtualni religiozni svijet, gdje se mogu ponašati kako žele. No, trebamo znati da je skrivanje pred Bogom, zapravo skrivanje pred samim sobom. U tom slučaju smo zaista u velikoj opasnosti pred silama zla. Stoga možemo vidjeti da su neki ljudi postali njihova igračka i ne slute što ih sve čeka. Dakle, ako nismo Božji, nismo ni svoji, jer smo stvoreni na njegovu sliku. Ako pak nismo ni Božji ni svoji, čiji smo onda?

Dragi prijatelji, zbog svega ovoga, Gospodin nam želi pomoći da iziđemo iz začaranog kruga u kojem se izmjenjuju vjera i nevjera, nada i očaj, mržnja i ljubav. Naš Gospodin i Učitelj Isus Krist obraća nam se riječima: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11,29). Zašto ne učimo od njega? Je li nam njegov nauk nerazumljiv? Je li nam možda težak? Je li nam beskoristan? Je li nam prihvatljiv? Je li ostvarljiv? Jesmo li i kako smo odgovorili na ova pitanja?

Bog nas potiče da ne odgađamo iskrene odgovore na ova prevažna pitanja. On nam daje svoga Duha koji će nas uvesti u svu istinu. On čezne za našim oslobođenjem u istini i ljubavi. Sjetimo se kako je naš Gospodin Isus na posljednjoj večeri rekao svojim učenicima: „Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke“ (Lk 22,15). I danas nam slično govori: 'Svom dušom čeznem da vas oblikujem po svom Srcu prije nego što ponovno dođem suditi žive i mrtve, kako ispovijedate u vjerovanju.' O dragi prijatelji, iskoristimo ovu veličanstvenu i spasonosnu čežnju Božanskog Srca našega Spasitelja. Još traje njegov prvi dolazak koji ima svrhu poučavanja i spasenja ljudi. I zaista stoje njegove riječi: „Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti“ (Iv 12,46-47). Evo nam divnih i utješnih riječi. Ali ne smijemo ih shvatiti kao čarobni štapić koji će nas bez našega iskrenog predanja pretvoriti iz ružne gusjenice u prekrasnog leptira. Ne, nikako. Naprotiv, ove nas riječi pozivaju na ozbiljan rad na sebi. Jer u nastavku ovoga govora, Isus dodaje: „Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan“ (Iv 12,48). Dakle, Gospodin govori i o svom drugom dolasku u kojem će provjeriti, bolje reći konstatirati kako smo se opredijelili, što smo učinili u pogledu njegova prvog dolaska. Jesmo li prihvatili ponuđeno spasenje ili se još uvijek ponašamo kao lude djevice iz evanđeoske prispodobe – pleši, igraj, jedi, pij i uživaj, tko zna kad će Gospodin doći? A On nam odgovara: „Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji“ (Lk 21,34-35). Dakle, poslušnost riječi Božjoj je put našega spasenja!