DANAS AKO GLAS MU ČUJETE, NE BUDITE SRCA TVRDA (Heb 4,7)

Dragi prijatelji, svakodnevno trebamo biti pozorni i otvorena srca za sve ono što nam Bog na ovaj ili onaj način objavljuje. Na pozornost i otvorenost poziva nas riječ Božja koju nalazimo u poslanici Hebrejima i u psalmu 95.: „Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda“ (Heb 4,7). Mislim da nisu u pravu oni koji tvrde da ne primjećuju, ne čuju i ne vide ni u sebi ni oko sebe ništa nadnaravno što bi ih upućivalo na postojanje Boga i njegovo djelovanje u svijetu. Ovdje se prije svega radi o opredjeljenju. A budući da je nezgodno reći: Bog postoji, ali ja ga ne želim slušati, ne želim ga slijediti i ne želim mu služiti, onda su takvi sklepali kojekakve tzv. slobodarske parole i stavili na lice maske tzv. ateizma, agnosticizma i njima slične ljudske izume da se ne primijeti njihovo protivljenje Bogu.
Takvima pristaju Gospodinove riječi koje je uputio svećenicima i pismoznancima rekavši im:
 "Što to mudrujete u sebi?“ (Mk 2,8). Onima koji ovako beskorisno mudruju, Božja mudrost
poručuje: „Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu
spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim“ (Mudr 13,1).

Odbiti Božju riječ, Božje zapovijedi, savjete, upute, djela i znakove znači odbiti samoga Boga. 
No, osim ovih i ovakvih mudrijaša, ima i onih koji pokušavaju igrati dvostruku igru – odbaciti 
Božje zapovijedi, ne možda  izrekom, već više praktičnim životom, a ostaviti Boga kao neko magično
sredstvo u slučaju potrebe. Mislim da je ova, ovako lukavo postavljena zamka mnoge uhvatila u 
svoje mreže - Bog da, ali njegove zapovijedi ne. Bog da, ali nedjeljna Misa ne. Bog da, ali Crkva ne.
Što takvima reći? Rekao im je sveti Jakov u svojoj poslanici ovako: „I đavli vjeruju, i dršću. Hoćeš li 
spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova?“ (Jak 2,19-20).