POSLUHOM ISTINI OČISTITE DUŠE SVOJE

"POSLUHOM ISTINI OČISTITE DUŠE SVOJE“ (usp. 1 Pt 1,22)

Očistiti duše svoje!? Što to znači? Kao prvo, to znači da je sasvim moguće da su nam duše nečiste, odnosno prljave. Dakle, nije riječ o fizičkoj ili tjelesnoj nečistoći, odnosno prljavštini, već o duhovnoj, duševnoj nečistoći. Znam, dragi prijatelji, da nije ugodno čuti ovakve riječi. Nije ugodno čuti da nam netko otvoreno kaže: ti si nečist, ti si prljav i trebaš se oprati, donosno očistiti. Što još u sebi sadrži pojam nečistoće, odnosno prljavštine? Kad je u pitanju tjelesna nečistoća, tu je još neugodan zadah, zapuštenost, zaostalost, opasnost po zdravlje svoje i zdravlje drugih, eliminiranost iz društva, nezadovoljstvo svojim stanjem, žalost, strah, neizvjesnost, osjećaj stida i krivnje, itd. Stoga se ljudi trude da uklone nečistoću, ili da je donekle prikriju od drugih, odnosno pred drugima. A što je s nečistoćom o kojoj nam govori naša misao vodilja? Što je s tom duševnom prljavštinom? Čuli smo, usprkos svemu navedenom, riječ nam se Božja obraća na ovaj, kako rekosmo neugodan način. Je li naš Bog zaista neugodan, ili netaktičan? Nikako. Sve navedeno koje smo nazvali neugodnim nikako se ne može pripisati Bogu ljubavi i dobrote. To što neki shvaćaju i razumiju Božje riječi na takav način, upravo je odraz onoga što u njima proizvodi prljavština njihove duše. Bog traži da budemo čisti, traži čistoću naše duše? Zašto? Pa zato što ona zaista sadrži sve posljedice koje ima i tjelesna nečistoća. No nečistoća duše ima i druge posljedice koje su daleko tragičnije od tjelesnih. Stoga se naš Gospodin Isus često sukobljavao s farizejima i pismoznancima koji su se više brinuli o izvanjskoj, tjelesnoj čistoći, a zanemarivali onu nutarnju, čistoću srca i duše. Poslušajmo što je rekao: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista“ (Mt 23,25-26).

Nadam se da smo, iz svega ovoga što smo čuli i razmotrili, prihvatili da je Božji zahtjev ovako formuliran ispravan, potreban, dobronamjeran i što je najvažnije, on je spasonosan. Ako nismo došli do takvog zaključka, u opasnosti smo da nam razmatranje ove misli vodilje protekne u nekom manje ili više svjesnom ili podsvjesnom otporu i da na kraju ostanemo prazni i besplodni. To bi zaista bila prava šteta. Stoga predlažem svima da s povjerenjem pristupimo i ovoj riječi Božjoj. A kad to učinimo, ona će nam sama skinuti mrenu s naših očiju da vidimo ljepotu koju nam Bog želi pokazati. Ona će nam sama otvoriti uši da čujemo spasonosne riječi svoga Spasitelja. Onda će nam zaigrati srce od radosti kad čujemo riječi: posluhom istini očistite duše svoje, a neće u nama proizvesti sumnjičavost, bunt ili revolt.

Nastavimo u poniznoj iskrenosti i iskrenoj poniznosti osluškivati ovaj poziv koji nam je svima upućen. Možemo reći da svaki Božji poziv ima opće ili sveobuhvatno značenje. No ovaj poziv ima dodatnu težinu i značenje. Naime, u duhovnom životu, odnosno u duhovnom smislu čisto i nečisto ima daleko dublje i temeljitije značenje nego je to u tzv. svagdanjem govoru. U duhovnom smislu biti čist ili nečist znači opredjeljenje za nekoga, pripadnost nekomu. U govoru na Gori, Gospodin Isus reče: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!“ (Mt 5,8). Dakle, oni će pripadati Bogu. Oni će s njim zauvijek živjeti u neizmjernom blaženstvu. A da bi shvatili potpuni domet i sadržaj ovih Isusovih riječi trebamo iz njih iščitati onaj drugi dio poruke koji nije rečen ali se podrazumijeva, a on glasi: Jao nečistima srcem: oni neće Boga gledati! Oni neće uživati njegovo blaženstvo. Naravno, ako se opredijele za nečistoću.

Vrijeme u kojem živimo između ostaloga prožeto je upravo žestokom borbom između čistoga i nečistoga. Zašto? Zato jer je to dvoje nepomirljivo i nespojivo i među njima će trajati trvenje dok Božja vijača zauvijek ne otpuše svaku nečistoću s ovoga svijeta. To je navještaj koji čujemo još od Ivana Krstitelja koji je između ostaloga rekao: „Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim“ (Mt 3,11-12). Čisto ostaje i sprema se, a nečisto nestaje zauvijek. Čisto žito Gospodar skuplja u svoju žitnicu, a nečistu pljevu će spaliti ognjem neugasivim.

U misli vodilji ovoga razmatranja, Duh nam Božji između ostaloga daje savjet i kako trebamo očistiti svoju dušu. I što kaže? Kaže da to učinimo poslušnošću istini. A što je istina o našem vremenu, o našoj situaciji, o situaciji u našoj domovini i svijetu? Ako ne vidimo ili nismo svjesni cijele istine, onda barem zamjećujemo da je nastalo sveopće komešanje, nesigurnost, zbunjenost, nekakvo iščekivanje nepoznatih događanja i naravno strah. Mislim da svi zamjećujemo kako je, u nekad koliko toliko sigurnom društvu, nestalo sigurnosti. Ni brat bratu više ne vjeruje, boje se jedan drugoga, a da ne govorimo o ljudima koji se ne poznaju i koji imaju različite interese i ciljeve. Zbog svega toga, malo pomalo u društvu se manifestiraju takva suprotstavljanja i u takvom ozračju neprijateljstva da se može reći da rat zapravo traje. A kad je najavljen i kad je započeo? Onda kada se Bog obratio zmiji zavodnici, tj. sotoni na početku ljudskoga roda, a nakon prvog grijeha naših praroditelja, ovim riječima: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu“ (Post 3,15). Dakle, riječ je o dva roda na smrt posvađana. I satiranje i vrebanje još uvijek traje. A Isusova prispodoba nam sugerira da sjeme koje je sotona posijao na Božju njivu, u Božju pšenicu nije u početku lako prepoznatljivo, ali kad se približi vrijeme žetve ono se sve više otkriva i prepoznaje kao kukolj, divlji i otrovni korov. Stoga moramo biti na čistu što je čisto a što nečisto, što pripada jednom a što drugom rodu, što pripada Kristovom, a što sotonskom rodu. što znači biti na čistu? Znači da u našem vjerničkom stavu nema kompromisa s nikim i ničim što se protivi Božjem naumu. Naime, riječ je Božja jasna i nedvosmislena i ona nam kaže: „Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost“ (1 Sol 4,7). Evo nam najboljeg objašnjenja, odnosno odgovora na pitanje što je nečistoća. Dakle, nečistoća je nešto što nije dobro, bolje reći nečistoća je stanje koje je sasvim suprotno svetosti.