KONAČNI OBRAČUN

 U čemu je dramatika duhovnoga rata?

Duh nam savjetuje: „Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života“ (Otk 2,10). Zaista veličanstvena misao dostojna svoga Autora. U njoj je sadržan sav smisao našega postanka, vremenitog življenja i vječnoga života. Ona nam doziva u pamet, u srce i dušu sve ono što je bitno i odlučujuće za svakoga od nas. Riječ je o Bogu, našem stvoritelji i ocu, o vjeri koja nas spašava, o nagradi i kazni, o smrti i životu. U ovoj misli nalazimo svu dramatiku Božje dinamike koja sve privodi konačnoj svrsi. No to privođenje svrsi događa se u svojevrsnom ratu koji je započeo na nebu, a zatim se proširio na materijalni svijet.

U čemu se sastoji tolika dramatika ovoga rata? U mnogočemu. Prije svega u njegovu začetku, u njegovim sudionicima, u njegovoj raširenosti, a naročito u njegovoj svrsi i konačnom ishodu. Premda rat traje od trenutka njegove pobune na nebu, vođa pobunjenih anđela, Lucifer, morao je najaviti sveopći rat protiv svega što je Božje i što Bog ljubi. A Bog ljubi sve što je stvorio, a na poseban način ono i one koji su najugroženiji, koji su najudaljeniji od spasenja, koji su u velikoj opasnosti da se zauvijek upropaste, tj. da zauvijek odbiju Božju ljubav. A to su prije svega okorjeli grješnici koji su odavno prekinuli svaku vezu s Bogom i ušli u blisku suradnju sa sotonom. Gospodin Isus nam daje potvrdu ovih riječi dobro poznatom prispodobom o Dobrom pastiru koji ostavlja 99 ovaca i odlazi potražiti onu zalutalu. Dakle Bog ljubi svoja stvorenja, za razliku od pobunjenog anđela koji mrzi baš sve, pa i samoga sebe. Na koji način mrzi samoga sebe? Tako što će svu žeravicu koju je raspirio sasuti na svoju glavu. Ta sotonina mržnja na sve stvoreno je u početku skrivena i kamuflirana lijepim riječima, lažnim obećanjima, prekrojenom istinom, ali kad ta njegova predstava prestane, a mora prestati, nastupa gruba stvarnost prokletstva mržnje koja nikoga ne štedi, napada sve, a naškodit će samo onima koji svjesno i slobodno pristanu uz njega. Naprotiv, Bog je oduvijek i zauvijek sama ljubav. Riječ Božja u Knjizi mudrosti tu ljubav nam obrazlaže sljedećim riječima: „A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao? Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života“ (Mudr 11,23-26).

            A zašto je Lucifer morao javno i službeno navijestiti sveopći rat koji traje od trenutka njegove pobune protiv Boga? Netko će reći da je on to učinio na samom početku ljudske povijesti kad je zaveo prve ljude. Istina je da su njegove namjere od samog početka do samog svršetka identične – usprotiviti se Bogu i svim njegovim naumima i ustoličiti sebe na njegovo mjesto, ali je način i metode borbe prilagođavao situaciji prostora i vremena. Gledajući sve što je do sada učinio i što trenutno čini u svijetu, dolazimo do zaključka da je vođa pobunjenih anđela moćno, sposobno i lukavo biće koji je nažalost sve to što je primio od Boga zloupotrijebio i usprotivio se Bogu ljubavi, proglasivši sebe bogom mržnje i naravno na lukav način tu svoju mržnju nazvao ljubavlju koja se bori za bezgraničnu neovisnost od Boga. Ali isto tako stoji istina da je on samo ograničeno stvorenje koje je u svemu, baš u svemu pod Božjom vlašću, pod neograničenom vlašću Stvoritelja. Darovana mu je sloboda djelovanja koju on upotrebljava kako upotrebljava. I što je više upotrebljava u suprotstavljanju Bogu i u zavođenju Božjih stvorenja, to se Božji dar zloporabe slobode u njemu bliži svom kraju u odnosu na druge. A to znači da će mu prestati moć zavođenja, moć laži i mržnje. On to osjeća i zna. Stoga ga hvata užasna panika i sve veća srdžba u kojoj, u svoj svojoj pokvarenosti, pokazuje sve što još zna i može ne bi li upropastio što više besmrtnih duša. Pred svijetom, pred cijelim čovječanstvom naglavačke izokreće i deformira Božje riječi i djela. Sjetimo se načina na koji se usprotivio Isusu Kristu za vrijeme posta u pustinji. Sjetimo se što je preko svojih suradnika govorio o Isusu Kristu, Sinu Božjemu. I to mu je bilo dopušteno kako bi do potpunog izražaja došla njegova zloporaba dara slobode i kako bi sam sebe priveo žalosnom kraju, svom konačnom slobodnom izboru. Stoga će ga te zloupotrebe skupo stajati, njega i sve one koji čine ono što i on čini i kako čini, one koji ga vjerno i ustrajno slijede. Počujmo kako pobunjeni anđeo i njegovi sljedbenici zloupotrebljavaju svoj dar slobode. U 12. Poglavlju Matejeva evanđelja čitamo i ovo: „A farizeji čuvši to rekoše: "Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom." A on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati. Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo? I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa." "Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti“ (Mt 12,24-28; 30-31).

        Možemo li se onda čuditi svemu onome što i kako čini u naše vrijeme kada se popunjava njegova mjera zla i dolazi kraj njegovoj laži i mržnji, njegovom zavođenju i svakoj drugoj moći? Ne trebamo se čuditi, ali itekako trebamo ovo znati i opremiti se Božjom bojnom opremom da bi mu se mogli oduprijeti. Zbog svega ovoga što smo čuli, treba se sasvim ozbiljno zapitati: Zašto neki niječu postojanje ovoga dramatičnog rata? Zašto to čine kad nas riječ Božja na toliko mjesta i na toliko načina tako jasno i glasno upozorava na njega i poziva nas, odnosno poučava nas kako se trebamo boriti? Zar neki među nama nisu postavljeni za vojskovođe koji su dužni i odgovorni učiniti sve, baš sve, da njegovi ratnici budu prije svega upoznati s kim ratuju, kakvo oružje posjeduje taj neprijatelj i kako se treba boriti protiv njega? Nije li ovo prešućivanje i nijekanje ratnog sukoba jedan od najlukavijih  i najubojitijih oružja našega neprijatelja? Kad je ove laži kroz raznorazne svjetonazore proširio širom svijeta, tada je na svojevrstan način pokušao i još uvijek pokušava razoružati svoje prave protivnike, odlučio se na konačni obračun s Kristovom crkvom koju je Gospodin Isus Krist ustanovio da bude sol zemlje i svjetlo svijeta.