Misao
vodilja u ovoj meditaciji jesu riječi našega Gospodina Isusa koje je izgovorio
u jednom nesvakidašnjem tonu i popratio neobičnim postupanjem. Između ostaloga
rekao je: ne činite od kuće Oca mojega
kuću trgovačku. Od Isusa obično očekujemo blage i utješne riječi, riječi
razumijevanja i praštanja. U ovom slučaju susrećemo se s Gospodinovom prilično
oštrom i strogom reakcijom. Što je to toliko razljutilo našega dobrog Isusa da
je ovako reagirao? Poslušajmo širi kontekst iz Ivanova evanđelja: „U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i
golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz
Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a
prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca
mojega kuću trgovačku." Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda
me revnost za Dom tvoj“ (Iv 2,14-17).
Taj događaj
u sebi nosi snažnu poruku i za nas, za naše vrijeme. Ovaj slučaj pretvaranja
Hrama Božjega u tržnicu od strane trgovaca, kod Isusa je izazvala veoma strogu
reakciju. Bila je to reakcija na obeščašćenje ne samo Hrama, već prije svega na
obeščašćenje samoga Boga, njegova i našega Oca. Hram je mjesto u kojem se daje
Bogu čast, hvala i slava, u kojem se upućuju molitve blagoslova i posvećenja, a
ne trgovanje i cjenjkanje. Hram je vidljivi znak Božje nevidljive prisutnosti
među ljudima. A k tomu je njegovu opravdanu revnost i za neke iznenađujuću
oštru reakciju pojačala i činjenica da to obeščašćenje nije smetalo
svećenicima, pismoznancima, farizejima, čuvarima Zakona i Hrama i narodnim
poglavarima koji su se okolo hvalisali i predstavljali kao veliki vjernici i
revni upravitelji naroda Božjega. Dakle, sve ovo što se dogodilo i kako se
dogodilo zanimljivo je i važno iz više razloga.
Kao prvo,
ovako postupanje s hramom pokazuje da je Božji narod, a naročito njegove vođe –
svećenici, pismoznanci i narodne starješine, izgubili iskreni i pobožni odnos
prema Bogu. Nestala je ona nutarnja veza ljubavi, a ostala samo vanjska
ljuštura formalnosti. Može se reći da je nekima hram, a onda i Bog, postao
prije svega sredstvom postizanja časti, vlasti i moći u društvu. Ako su se tako
odnosili prema Bogu i njegovu hramu, onda možemo misliti kako su se odnosili
prema ljudima, naročito prema slabima, prema onima na rubu društva.
Kao drugo,
ovaj Isusov postupak zabilježen je u evanđelju da bude trajni podsjetnik i
opomena za buduće generacije da pripaze kako se odnose prema Bogu i svemu onome
što je Božje. I svakako ovo podsjećanje je od izuzetne važnosti za naše
vrijeme, za našu generaciju. Možda nam se u prvi mah ne čini da je tako, ali
jest.
I kao
treće, ovaj po mnogočemu nesvakidašnji događaj pokazuje nam tko je zapravo Isus
Nazarećanin i koje je njegovo poslanje. A sam je rekao ovako: „Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego
volju onoga koji me posla“ (Iv 6,38). A na drugom mjestu Ivan evanđelist
zapisa i ove njegove riječi: „Jelo je
moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo“ (Iv 4,34).
Ako se samo
malo prisjetimo i nekih drugih evanđeoskih izvještaja, lako ćemo zapaziti da je
ovaj događaj u Hramu jedan u nizu brojnih sukoba Gospodina Isusa koji vrši
volju svoga Oca i želi dovršiti njegovo djelo na ovom svijetu, s onima koji
vrše svoju volju i nastoje se dočepati što više vlasti, časti i bogatstva pa i
na račun Božje slave i dostojanstva. Ovaj sukob i dalje traje. Štoviše bliži se
svome vrhuncu. Možemo li reći da su sukobi s nekim osobama, prije svega s onima
koji imaju snažan utjecaj u društvu, na marginama Isusova javnog djelovanja i
propovijedanja? Naravno, da Isusa Krista doživljavamo prije svega kao onoga
koji podučava, prašta, liječi i spašava. Ali sve ovo nabrojeno nije u nikakvoj
suprotnosti s njegovim, na prvi pogled drugačijim riječima i djelima, pa tako
ni s ovim što se dogodilo u jeruzalemskom Hramu. On je govorio i svojim djelima
posvjedočio da ga je u svemu vodila bezgranična ljubav prema ljudima, naročito
prema onim najugroženijima. Svi se dobro sjećamo njegovih riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i
opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer
sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“ (Mt 11,28-29).
Ali, kada se susretne s onima koji su ispunjeni đavolskom ohološću i drskošću,
ne ustručava se reći niti ovakve riječi: „Kad
bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao;
nisam sam od sebe došao, nego on me posla. Zašto moje besjede ne razumijete?
Zato što niste kadri slušati moju riječ. Vama je otac đavao i hoće vam se
vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u
istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac
i otac laži. A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. Tko će mi od vas
dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? Tko je od Boga,
riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga“ (Iv 8,42-47).
Dragi prijatelji, evo nas u žarištu sukoba koji i dalje plamti i zahvaća sve,
svakog od nas. Da se ovdje zaista radi o sukobu na smrt i život, potvrđuje
daljnji slijed događaja. Isusovi protivnici ne ostaju mu nimalo dužni, pa mu
uzvraćaju ovako: „Ne kažemo li pravo da
si ti Samarijanac i da imaš zloduha?“ (Iv 8,48). Međutim ova njihova obrana
i dokazivanje da su u pravu, ne izvire iz dobrodušnog i poniznog srca koje
vođeno Duhom Božjim poznaje riječ Gospodnju, već iz umišljene veličine koja
želi Boga i njegov nauk imati pod svojom vlašću. Bog niti smije niti može bilo
što učiniti bez njihova dopuštenja! Ako se pojavi netko koji kaže da je čuo
Božji poziv i Božju riječ, odmah biva napadnut od tzv. pravovjernih čuvara
zakona. Ne samo napadnut, već, kako najčešće biva, uklonjen, smaknut. Zar nisu
mnogi Božji proroci platili životom to što su se usudili reći da su se susreli
s Bogom i da im je on govorio i što im je govorio? Da. Tako je bilo. Zar nije i
Gospodin Isus podnio žrtvu života zbog toga što je govorio da je Sin Božji i da
je došao na svijet ispuniti volju svoga Oca? Da. Tako je bilo. Dragi
prijatelji, sve nam ovo govori da budemo istinski budni i jako oprezni. Zašto?
Zato što su, kako već rekoh, sukobi ove vrste sve češći i sve jači. I kako
čujemo, nisu nimalo bezazleni, štoviše, radi se o sukobima na život i smrt.
Nema komentara:
Objavi komentar