„NE ČINITE OD KUĆE OCA MOJEGA KUĆU TRGOVAČKU“ (Iv 2,16)

Misao vodilja u ovoj meditaciji jesu riječi našega Gospodina Isusa koje je izgovorio u jednom nesvakidašnjem tonu i popratio neobičnim postupanjem. Između ostaloga rekao je: ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku. Od Isusa obično očekujemo blage i utješne riječi, riječi razumijevanja i praštanja. U ovom slučaju susrećemo se s Gospodinovom prilično oštrom i strogom reakcijom. Što je to toliko razljutilo našega dobrog Isusa da je ovako reagirao? Poslušajmo širi kontekst iz Ivanova evanđelja: „U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj“ (Iv 2,14-17).

Taj događaj u sebi nosi snažnu poruku i za nas, za naše vrijeme. Ovaj slučaj pretvaranja Hrama Božjega u tržnicu od strane trgovaca, kod Isusa je izazvala veoma strogu reakciju. Bila je to reakcija na obeščašćenje ne samo Hrama, već prije svega na obeščašćenje samoga Boga, njegova i našega Oca. Hram je mjesto u kojem se daje Bogu čast, hvala i slava, u kojem se upućuju molitve blagoslova i posvećenja, a ne trgovanje i cjenjkanje. Hram je vidljivi znak Božje nevidljive prisutnosti među ljudima. A k tomu je njegovu opravdanu revnost i za neke iznenađujuću oštru reakciju pojačala i činjenica da to obeščašćenje nije smetalo svećenicima, pismoznancima, farizejima, čuvarima Zakona i Hrama i narodnim poglavarima koji su se okolo hvalisali i predstavljali kao veliki vjernici i revni upravitelji naroda Božjega. Dakle, sve ovo što se dogodilo i kako se dogodilo zanimljivo je i važno iz više razloga. 

Kao prvo, ovako postupanje s hramom pokazuje da je Božji narod, a naročito njegove vođe – svećenici, pismoznanci i narodne starješine, izgubili iskreni i pobožni odnos prema Bogu. Nestala je ona nutarnja veza ljubavi, a ostala samo vanjska ljuštura formalnosti. Može se reći da je nekima hram, a onda i Bog, postao prije svega sredstvom postizanja časti, vlasti i moći u društvu. Ako su se tako odnosili prema Bogu i njegovu hramu, onda možemo misliti kako su se odnosili prema ljudima, naročito prema slabima, prema onima na rubu društva.

Kao drugo, ovaj Isusov postupak zabilježen je u evanđelju da bude trajni podsjetnik i opomena za buduće generacije da pripaze kako se odnose prema Bogu i svemu onome što je Božje. I svakako ovo podsjećanje je od izuzetne važnosti za naše vrijeme, za našu generaciju. Možda nam se u prvi mah ne čini da je tako, ali jest.    

I kao treće, ovaj po mnogočemu nesvakidašnji događaj pokazuje nam tko je zapravo Isus Nazarećanin i koje je njegovo poslanje. A sam je rekao ovako: „Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla“ (Iv 6,38). A na drugom mjestu Ivan evanđelist zapisa i ove njegove riječi: „Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo“ (Iv 4,34).

Ako se samo malo prisjetimo i nekih drugih evanđeoskih izvještaja, lako ćemo zapaziti da je ovaj događaj u Hramu jedan u nizu brojnih sukoba Gospodina Isusa koji vrši volju svoga Oca i želi dovršiti njegovo djelo na ovom svijetu, s onima koji vrše svoju volju i nastoje se dočepati što više vlasti, časti i bogatstva pa i na račun Božje slave i dostojanstva. Ovaj sukob i dalje traje. Štoviše bliži se svome vrhuncu. Možemo li reći da su sukobi s nekim osobama, prije svega s onima koji imaju snažan utjecaj u društvu, na marginama Isusova javnog djelovanja i propovijedanja? Naravno, da Isusa Krista doživljavamo prije svega kao onoga koji podučava, prašta, liječi i spašava. Ali sve ovo nabrojeno nije u nikakvoj suprotnosti s njegovim, na prvi pogled drugačijim riječima i djelima, pa tako ni s ovim što se dogodilo u jeruzalemskom Hramu. On je govorio i svojim djelima posvjedočio da ga je u svemu vodila bezgranična ljubav prema ljudima, naročito prema onim najugroženijima. Svi se dobro sjećamo njegovih riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“ (Mt 11,28-29). Ali, kada se susretne s onima koji su ispunjeni đavolskom ohološću i drskošću, ne ustručava se reći niti ovakve riječi: „Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga“ (Iv 8,42-47). Dragi prijatelji, evo nas u žarištu sukoba koji i dalje plamti i zahvaća sve, svakog od nas. Da se ovdje zaista radi o sukobu na smrt i život, potvrđuje daljnji slijed događaja. Isusovi protivnici ne ostaju mu nimalo dužni, pa mu uzvraćaju ovako: „Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?“ (Iv 8,48). Međutim ova njihova obrana i dokazivanje da su u pravu, ne izvire iz dobrodušnog i poniznog srca koje vođeno Duhom Božjim poznaje riječ Gospodnju, već iz umišljene veličine koja želi Boga i njegov nauk imati pod svojom vlašću. Bog niti smije niti može bilo što učiniti bez njihova dopuštenja! Ako se pojavi netko koji kaže da je čuo Božji poziv i Božju riječ, odmah biva napadnut od tzv. pravovjernih čuvara zakona. Ne samo napadnut, već, kako najčešće biva, uklonjen, smaknut. Zar nisu mnogi Božji proroci platili životom to što su se usudili reći da su se susreli s Bogom i da im je on govorio i što im je govorio? Da. Tako je bilo. Zar nije i Gospodin Isus podnio žrtvu života zbog toga što je govorio da je Sin Božji i da je došao na svijet ispuniti volju svoga Oca? Da. Tako je bilo. Dragi prijatelji, sve nam ovo govori da budemo istinski budni i jako oprezni. Zašto? Zato što su, kako već rekoh, sukobi ove vrste sve češći i sve jači. I kako čujemo, nisu nimalo bezazleni, štoviše, radi se o sukobima na život i smrt.