„Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši“ (Dj 3,19)

„Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši“ (Dj 3,19)

Duh nam šalje misao vodilju koja glasi: „Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši“ (Dj 3,19). Ne znam kakve su vaše reakcije na ovu ponudu Duha Svetoga. Možda neće svi biti oduševljeni. Zašto? Zato što misle ili imaju osjećaj da o grijesima sve znaju i da se o njima ne treba previše govoriti. Kao eto, žele se odmaknuti od neugodne teme i isto takvih pitanja. Takvi više vole one laganije i ugodnije teme. Što reći na ovakve reakcije? I meni se osobno ponekad više sviđaju ove zadnje spomenute teme. Uostalom one će nam uljepšavati cijelu vječnost. No, da bismo došli do njih valja nam prebroditi ove neugodne, kao što su grijesi i njihove posljedice. Uostalom ovu neugodnost sami smo sebi pripremili, pa je red i da sami zatražimo njeno uklanjanje. Bilo bi jako nepristojno ići na susret s bilo kime neuredan i prljav. Valja nam se očistiti. A naravno da se to na poseban način odnosi na susret s Bogom. U slučaju nepoštivanja ovih normi pristojnog ponašanja, dajemo do znanja da ne držimo ni do sebe ni do Boga. I dovodimo u pitanje i sami smisao toga susreta.

Stoga dopustimo misli vodilji da nas provede kroz tajnu grijeha i njegovih posljedica. Pretpostavljam da se većina vas redovito, to znači često, ponizno i iskreno ispovijeda. No, nažalost ima i onih koji istinski ne osjećaju grozotu, nepravdu, nezahvalnost i ne vide opasnosti koje izviru iz grijeha. Od čega nas to Spasitelj Isus Krist spašava? Pazimo, spašava! Što znači spašava? Je li to nešto kao da nas oslobodi od neke bolesti, neugodnosti, neuspjeha ili nešto više? Ne nešto više, već mnogo više, zapravo sve više. Spašava nas od vječne propasti. Što je to što nam prijeti vječnom propašću, dakle što nas može zauvijek upropastiti? Poslušajmo što kaže nebeski glasnik Marijinu zaručniku: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1,20-21). Spasiti narod svoj od grijeha njegovih! Dakle, grijeh nije nešto sitno, nebitno, nevažno, već je, kako smo čuli, uzrok naše vječne propasti. Zar nije onda, pametnije i nadasve mudrije, upoznati sramotu, neugodu i prokletstvo grijeha sada i ovdje, negoli dopustiti da nas strovali u vječnu neugodnost pa da tek onda priznamo svu njegovu pogibeljnost. I čemu bi onda služilo izbjegavanje pravog upoznavanja s naravi grijeha i njegovim posljedicama sada i ovdje? Značilo bi udaljavanje od spasenja.

Sveti Ivan Krstitelj priprema put Gospodinu, Kristu, Mesiji. Kako? Tako da narodu pruža spoznaju spasenja po otpuštenju grijeha njihovih“ (Lk 1,76-77). Još jednom postavljam pitanje: Kako se postiže spasenje? I opet je odgovor isti: po otpuštenju grijeha.

 „Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt“ (Rim 5,11-12). Jesmo li čuli i razumjeli: time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt? Dakle, čega je smrt posljedica? Bolesti? Starosti? Nesreće? Ne, već, kako čusmo, grijeha. Još jednom i po tko zna koji put treba ponoviti ovu spasonosnu istinu koju nam objavljuje Duh Sveti u riječi Božjoj: smrt je posljedica grijeha. A znam mnoge koji se svim silama trude zanemariti pogubne posljedice grijeha tako da uporno tvrde i propovijedaju kako nesreće, bolesti i druge ovozemaljske nevolje nemaju nikakve veze s grijesima. A s čim onda imaju? Što ih uzrokuje? Slučajnost? Splet okolnosti? Nečiji hir? Čiji? A naš Gospodin Isus nije se nimalo ustručavao povezati neke bolesti s grijesima. Sjetimo se što je rekao onom čovjeku kojeg je ozdravio na ribnjaku kad ga je sreo u Hramu. Rekao mu je ovako: „Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!“ (Iv 5,14). Više ne griješi! Dakle, poručio mu je da ako nastavi griješiti da bi ga moglo zadesiti još nešto gore. Ali eto, neki se prave da su bolji i milosrdniji od Milosrdnog Isusa pa ne žele dovoditi u vezu grijehe s našim nevoljama. Što time postižu? Umanjuju ili čak uklanjaju odgovornost naših grješnih čina za sve veće i brojnije katastrofe što nam se iz dana u dan događaju. Oni kao da nikada nisu čuli ove riječi našega Gospodina: „Više ne griješi da te što gore ne snađe!“ (Iv 5,14). A kako vidimo ljudima našega vremena se upravo to događa. Snalazi ih sve gore od gorega. Jedna bolest smjenjuje drugu. Taman kad se nađe lijek za jednu, dođe druga za koju nema lijeka. Taman kad se ljudi dogovore oko smirivanja jednog žarišta rata, iznenada negdje drugdje bukne drugi, još veći ratni požar. Taman, kad se smiri jedna oluja, ovog ili onog imena, nastupa druga i bez najave. Nebeska tijela pokazuju neobične aktivnosti i prijete ugrozom ovoj našoj maloj planeti zemlji. Slučajno? A možda su mnogi ovi fenomeni proizvod nekih razumno nerazumnih snaga na samoj zemlji? Pa i da jest tako, logično bi bilo zaključiti da su to proizvodi njihovih grješnih čina, a ne slučajnih posljedica ili nuspojava njihovih znanstvenih nastojanja da poboljšaju život na ovoj našoj planeti.

Dragi prijatelji, nemojmo se bojati ovih i sličnih tema. Mi živimo u vremenu mnogih i opasnih previranja. Do toga je moralo doći, ali se mi trebamo znati postaviti na ispravan način i oduprijeti se zastranjenjima koja se žele predstaviti kao nešto dobro i napredno. A bez obzira na sve, vrijeme previranja će završiti trijumfom Božje ljubavi.

Još jednom čujemo kako se brišu grijesi. Brišu se tako da se pokajemo i obratimo. Pred kim da se pokajemo i komu da se obratimo? Pred onima koji nam upućuju proglas o nepostojanju grijeha? Da se obratimo onima koji su se umislili da imaju moć, ne opraštanja, već brisanja grijeha jednim proglasom? Ne, nikako! No oni ne odustaju. Naprotiv, ako se ovaj trend brisanja grijeha nastavi i prihvati, uskoro Bog i njegovi svećenici neće imati što opraštati. Doduše, bit će im znatno smanjen obim posla, ali to nije smisao njihove službe. No, to ne zabrinjava ove propagatore. Oni valjda očekuju da im svećenici budu zahvalni na ovoj ideji njihova rasterećenja. Što se događa s našim nekad slavnim kršćanskim Zapadom? Izgleda da sve dublje zapada, tone i pada. U što? U provaliju koju je sam iskopao. Kako? Najprije su počeli umanjivati važnost nekih grijeha, a onda su malo pomalo to proširili na sve grijehe. I tako su došli do veličanstvene ideje. Koje i kakve? Do ideje da bi bilo najjednostavnije rješenje revolucionarnim proglasom ukinuti sve grijehe. Mi smo se nekad podrugljivo smijali sličnim idejama koje su u jednom književnom djelu prezentirane. Bilo je to na ovim našim prostorima. Tu negdje u susjedstvu. O čemu se radi? Radi se o tome da je neki čovjek, kršćanin stjecajem okolnosti dospio među revolucionare koji su se borili kako za oslobođenje od okupatora tako i za ostvarenje nekih, samo njima znanih naprednih ciljeva. I naravno, bili su ne samo ratnici po šumama i gorama, već su bili i učenici svojih novih učitelja. Između ostalih učenja naučili su ih da Boga jednostavno nema. I kao nadobudni novoformirani ateistički učenjak, taj nekadašnji kršćanin nakon rata i povratka iz šume dolazi roditeljskoj kući i donosi veliku i naprednu vijest u svoje selo i najprije je objavljuje svojoj majci riječima: Majko, Boga nema! Kad ga je začuđena majka zbunjeno zapitala otkud mu to, on je ponosno odgovorio da mu je to rekao njegov ratni komesar. Eto, kako se lako briše Boga stvoritelja i začetnika života iz popisa postojećih i živih i kako se lako postaje ateista i koješta drugo. Čudna je to neka šuma bila u kojoj niču takve napredne misli.

Nešto slično se događa u naše vrijeme i s grijesima. Ovi novi komesari iz šume nebodera nastavljaju tamo gdje je stao partizanski komesar iz balkanske šume. U svojoj genijalnoj zaslijepljenosti on je donio slijepi zaključak da Boga nema. I tu staje svaka priča i prigovori. Novi komesari različitih naziva, ali istih ciljeva na sličan se način žele obračunati i s grijesima. I koja je posljedica tog revolucionarnog čina brisanja grijeha, odnosno ukidanje registra grijeha? Grijeha nema, dakle nikomu ni zašto nismo krivi. Nitko nas ne smije pozivati ni na kavu odgovornost. Ako se nađe netko takav, oni će mu pronaći brojne grijehe koje učinio i prozvat će ga licemjerom koji napada grijeh i istodobno ga čini. Katoličkoj Crkvi, barem za sada zbrajaju grijehe prošlosti i sadašnjosti, okrivljuju je i pozivaju na odgovornost. No, ako budu dosljedni, uskoro bi ju trebali uzdizati i pohvaliti zbog svih tih grijeha, a zaboraviti sav onaj vjerski kulturni, znanstveni i civilizacijski doseg kojeg je ostvarila Crkva kroz svoju dosadašnju povijest. Zašto bi je hvalili zbog njezinih grijeha? Pa zato što grijesi nisu ništa loše. Naprotiv, oni su odraz čovjekove samosvijesti i slobode od svih i svakoga koji ga želi držati u pokornosti namećući mu krivnju grijeha. Tko su ti revolucionarni komesari i gdje žive? Možda su to ateisti, agnostici, sljedbenici nekih mračnih sekti? Naravno da se spomenuti revolucionari i komesari regrutiraju i obučavaju i u takvim sredinama. Ali, u zadnje vrijeme, na zaprepaštenje mnogih vjernika, revolucionari i revolucionarke izlaze iz nekih bunkera koji se nalaze unutar same Crkve. Za divno čudo, uopće nisu maskirani. Pojavljuju se u svećeničkim i redovničkim odijelima, habitima. Jedino, ako im sve to nije jedna velika maska. Ali tko će posumnjati u jednog franjevca ili isusovca kad se pojavi na društvenim medijima i započne izlagati teologiju obnove Crkve? Tko će posumnjati u jednu časnu benediktinku, tako učenu, razigranu i raspjevanu ili recimo u kćer Božje ljubavi? Čiji su to specijalci, koji žele obnoviti Crkvu tako da iz nje izbace i sam pojam grijeha? Da, čiji su to specijalci i kakva je to obnova koju nam nameću?

Naime, dok se radilo samo o nekolicini tzv. slobodoumnih teologa s najvišim titulama i diplomama najeminentnijih crkvenih učilišta širom svijeta, to se moglo i razumjeti. Ništa neobično da je ljudska misao bila i ostala podložna traženjima, a onda i lutanjima. No, u novije vrijeme, kao gljive poslije kiše pojavljuju se čas ovdje, čas ondje nekih od tih revolucionara i revolucionarki koji iziđu u javnost s nekim novim bojnim pokličem protiv vjerovanja tzv. tradicionalne Crkve i njenih učenja. Koja je to, čija i kava javnost koja ih dočekuje sa širokim osmjehom, raširenih ruku kao nekoga koji ih dolazi osloboditi od strašne torture koja im je nametnuta od mračnih tipova srednjega vijeka? Da, dočekuju ih kao suvremene Lucifere koji će iz njihova života rastjerati taj srednjovjekovni mrak. Zanimljiva situacija! Zanimljivo vrijeme! Suvremeni komesari, ne govore i ne naučavaju da Boga nema, već da je drugačiji od Onoga kojega smo do sada poznavali. Naravno, drukčiji i od Onoga kojega nam je objavio Isus Krist.

Da, tako se radi. Ali trebamo poznavati stvari do kraja, pa reći da je ovo vrijeme sa svim njegovim previranjima najavljeno u riječi Božjoj. A u toj istoj riječi nam je savjetovano što nam je činiti, odnosno kako se trebamo ponašati kad dođu ta izuzetno teška vremena. Zašto izuzetno teška? Zato što će prevariti mnoge. Mnogima će se svidjeti misao da je jako dobro na ovako jednostavan način osloboditi se grijeha, krivnje i kazne za grijehe. Nastat će opće slavlje. Svi će klicati: Nema suda nad nama! Nema pakla! Svi smo zauvijek slobodni! To bi bilo isto, čak i više od toga da netko, valjda opet neki revolucionarni pokret, naravno miroljubivi i ekološki koji bi jednim proglasom obavijestio svjetsku javnost da više ni jedna bolest ne postoji i da smo svi konačno zdravi. Kad znamo koliko ljudi na ovom svijetu teško i preteško boluje i silno čezne za zdravljem, možemo samo zamisliti kakvo bi to sveopće slavlje bilo. Na tako nešto računaju ovi Luciferovi revolucionari.

Dragi moji prijatelji, nemojmo se zbuniti ovim što čujemo. To je samo mali dio revolucionarne stvarnosti koja nam je dostupna. Kod nas je to partizanska revolucija, koja nažalost još uvijek traje, a u nekim drugim krajevima svijeta ona se zove raznim drugim teološko oslobodilačkim frazama. Nemojmo se ni prestrašiti kada uskoro vidimo onaj mnogo teži i gori dio stvarnosti koji stiže. Revolucionari se više ne žele skrivati, njihovi tonovi su sve nepomirljiviji. Neke druge njihove elitne jedinice o kojima zasada šute kao o svojima, već rade ono što je krajnji cilj onog glavnog predvodnika svih takvih revolucija - Lucifera. Uništiti sve ono što je Isus Krist započeo i ostvario u ovom svijetu. Ali ne samo uništiti sve ono, već i svakog onog koji slijedi Isusov nauk. Iskrivljeni nauk kojeg nam za sad nude revolucionarni svećenici, biskupi, redovnici, redovnice samo su probni baloni da se vidi dokle dopiru njihove napredne ideje. Da se vidi kako i od koga se prihvaćaju, a od koga ne. Da se vidi snaga vjere sadašnjih Isusovih učenika, da bi nakon toga osmislili novu strategiju.

Dragi prijatelji, revolucionari ne bi bili to što jesu da ne izlaze pred javnost s nekim bombastičnim proglasima. A njihov proglas bi otprilike glasio ovako: Napaćeni narodi planete zemlje! Nakon bezbrojnih lutanja, prijevara i tortura koje ste do sada proživjeli od svoji religioznih i nekih drugih vođa, stiže nam dan konačnog i sveopćeg oslobođenja. Do sada su vas strašili nekim Bogom i njegovim paklom. Onda su se pojavili neki koji su vam obećali spasenje preko križa, dakle, na način da trpite, žrtvujete se i na taj način plaćate otkupninu za svoje grijehe i dolazak u raj koji je negdje i nigdje. Time ste postali i sve do sada bili njihovi poslušni robovi dok su oni udobno živjeli na vaš račun. Konačno proglašavamo da smo razotkrili njihovu okrutnu prijevaru. Kao i svima drugima i njima nudimo da se odreknu svojih zabluda ili smislenih prijevara i da prihvate načela nove sveopće i oslobađajuće religije u kojoj ćemo svi biti ravnopravni. Grijeha nema. Ni velikih, ni malih, ni smrtnih ni besmrtnih. Oni jednostavno ne postoje. Bog kojega vam mi naviještamo ne pozna grijeh, ne vidi ga i nikomu ne prijeti paklom. Naprotiv, on s vama želi podijeliti slobodu i čar svakog užitka kojega će svatko kušati na način kako sam zaželi. Pripremite se za skoro sveopće slavlje!

Da, dragi moji prijatelji, iz njihovih brojnih nastupa ovako bismo mogli iščitati njihov proglas. I, što nam je činiti? Prestrašiti se i zavući u mišju rupu? Ili možda kao nojevi zabiti glavu u pijesak i tako ništa ne vidjeti i ne čuti? I jedno i drugo je beskorisno i praktično nemoguće rješenje. Pred ovom sveopćom olujom ne postoje nikakve rupe, niti ikakav pijesak koji bi nas zaštitili. Što onda? Postoji Istina! Postoji Onaj koji je za sebe rekao i na brojne načine potvrdio da je On Put, Istina i Život, da je On jedini Spasitelj svijeta, da je On pravi Bog od pravoga Boga. I mi ćemo ovim tzv. revolucionarnim obnoviteljima reći da mi znamo komu smo povjerovali i zašto. Reći ćemo im jasno i glasno da ostajemo uz Isus Krista i njegov nauk, uz njegov evanđeoski proglas i da nas ništa neće i ne može odvojiti od njegove ljubavi. Zajedno s apostolom naroda, sv. Pavlom reći ćemo im ovako: „Uvjereni sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“ (usp. Rim 8,38-39). Reći ćemo im da nam ne treba nikakva njihova obnova ni njihovo tzv. posuvremenjenje Božje objave. Reći ćemo im: Ne trebamo nikakvo novo oslobođenje. Ne postoji novo oslobođenje, kao ni nova pravednost. To je staro ropstvo i maskirana nepravda. Postoji samo jedno oslobođenje i samo jedan Osloboditelj, a to je Sin Božji Isus Krist Nazarećanin, sin Djevice Marije koji nam je ovako rekao: „Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni“ (Iv 8,34-36).