„SVE JE OD NJEGA I PO NJEMU I ZA NJEGA!“ (Rim 11,36)

Susret u vjeri daruje nam Gospodin Isus po svom pashalnom misteriju, po otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća. Stoga se radujmo nadi i Božjoj ljubavi koja nas nježno obavija, ozdravlja, mijenja i usavršuje. Što je pritisak neprijatelja lukaviji, snažniji i bezobzirniji mi moramo biti oprezniji i spremniji da mu se suprotstavimo. Bog nam nudi sigurnu i pobjedonosnu opremu. To je istina, pravednost, mir, vjera, riječ Božja i molitva. Svatko od nas želi biti pobjednik. No, za pobjedu se valja boriti hrabro i odlučno. Borbu ne možemo izbjeći, ali poraz možemo. Stoga je logično da poslušamo spasonosne savjete Duha Božjega koji će nas dovesti do slavne pobjede. Ako netko ne želi slijediti te savjete, već svoje naume i želje ili pak nečije druge, onda se ne može nadati pobjedi.

Dragi prijatelji, misao vodilja u ovom susretu dolazi nam iz poslanice Rimljanima gdje, potaknut Duhom Svetim, sv. Pavao između ostaloga napisa i ove riječi: „Sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.“ (Rim 11,36).

Čemu nas želi poučiti ova misao vodilja? Na što nas upozorava? Na što nas potiče? Riječ je Božja uvijek aktualna i sadrži sve, baš sve ono što je vjernicima potrebno u danom trenutku vremena i zbivanja kako bi sačuvali i ojačali vjeru i zaštitili se od napastovanja Zloga. A kakva se zbivanja odigravaju na sceni ovoga svijeta u naše vrijeme? Usudim se s velikom sigurnošću ustvrditi da se radi o vrhuncu zlokobne pobune protiv Boga. Znamo da je pobuna počela već na nebesima, a započeo ju je visoko rangirani anđeo Lucifer čija je misao vodilja bila: „Neću ti služiti, Bože!“ Znamo također da je zaveo i za sobom poveo i brojne anđele. A nažalost, to mu je uspjelo i s prvim ljudima i njihovim potomcima. To je scena na koju je svatko od nas zakoračio dolaskom na ovaj svijet. No, pobuna nije i pobjeda. Pobuna je tek početak borbe za prevlast koja može trajati dugo, ali se pobjednik zna. I kako znamo, pobunjenička zamisao i duhovna borba na nebu okončana je tako što su pobunjenik i njegovi sljedbenici od strane Bogu vjernih anđela na čelu s Mihaelom arkanđelom zbačeni na zemlju gdje su, kako vidimo i osjećamo, nastavili tu borbu koja još uvijek traje, premda se, kako rekoh zna neupitni i konačni pobjednik, kako na nebu tako i na zemlji. Tako molimo, tako će i biti.

I pobunjenik je svjestan svoga konačnog poraza i bijesan je zbog toga. Ali smisao njegove pobune je isti na nebu i na zemlji. Koji je dakle sadržaj, smisao, odnosno cilj te protu Božje pobune? Kako je i zašto započela? Začetnik pobune se zagledao u samoga sebe, u svoju ljepotu, umnost, znanje, sposobnosti i svetost. I bez obzira što je sve to od Boga primio, on se toliko sebi dopao da je odvratio pogled od Boga i počeo častiti samoga sebe i naravno htio je da ga i drugi časte i klanjaju mu se. Jednom riječju, bio je zaluđen sam sobom. I u toj zaluđenosti zaključio je da se može suprotstaviti Bogu i preuzeti glavnu riječ na nebu ili mu barem postati ravan. To je sugerirao i prvim ljudima rekavši im: Bit ćete kao bogovi.  Pokušaj mu je propao, ali je zaluđenost ostala.

Sve to što smo upravo čuli čini sadržaj pobune koja se nastavila na zemlji. O svemu tome, o toj đavolskoj zlokobnoj avanturi mogli bismo razmišljati i razgovarati neutralno, opušteno, odnosno objektivno da se ne tiče i nas i to svakog osobno. Kako? Ako ćemo iskreno i temeljito proanalizirati naše grješne misli, riječi i djela lako ćemo vidjeti da su u njima ugrađeni ti đavolski pobunjenički elementi. I svakim navođenjem na grijeh, pobunjeni anđeo svakog od nas poziva da mu se pridružimo u pobuni protiv Boga. Ta njegova luđačka fiks ideja je pokretač svih njegovih nedjela koja je činio i još uvijek čini. Naravno, u svojoj lukavštini, on tu svoju umno-luđačku zamisao onima koje zavodi umotava u privlačni celofan i prezentira kroz tzv. napredne ideje, zamisli i naume. Koje su to i kakve ideje? To su velike i plemenite ideje slobode, napretka, znanja, užitka, neovisnosti i slično. U čemu je onda problem? Problem leži u tome što je samo vanjština takva, a konkretni unutarnji sadržaj je nešto posve drugo. Tako oni koji bivaju zavedeni, umjesto slobode dobivaju ropstvo, umjesto napretka nazadak, umjesto znanja ludost, umjesto neovisnosti tešku ovisnost, umjesto neograničenog užitka groznu i vječnu muku.

Dragi prijatelji, saberimo se pred Bogom i zavapimo mu da nas obdari darom razlikovanja duhova. Budimo iskreni do bola i „ponizimo se pod snažnom rukom Božjom da nas uzvisi u pravo vrijeme“ (usp. 1 Pt 5,6).  

Zašto? Zato jer ćemo jedino tako uvidjeti i spoznati pravu istinu o onome što se trenutno događa u nama, oko nas, u Crkvi i cijelom svijetu, ali također i o onome što će uslijediti u vremenu koje je pred nama.

Zašto još? Zato što su lukavštine đavolske dosegle svoj vrhunac i zato što, kako reče apostol Petar „Protivnik naš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre“ (usp. 1 Pt 5,8). I zaista zajedno s apostolskim prvakom ponavljam i ponavljat ću sebi i vama: Otrijeznimo se! Bdijmo! Otrijeznimo se i bdijmo ako želimo izbjeći lukave zamke Zloga i na kraju postati baštinici i subaštinici kraljevstva Božjega. Zar smo se zasitili ljubavi Božje? Zar nam je dosadila originalna riječ Božja? Zar ne znamo da je samo u Bogu naše spasenje? Što još tražimo? Ima li uopće išta više, bolje i uzvišenije od zajedništva s Bogom? Naravno da nema. Ovim riječima pridružujem se i drugim brojnim sličnim poukama i porukama, pozivima i upozorenjima koja nam upućuje Duh Sveti na razne načine, prije svega preko ukazanja naše nebeske majke Marije.                  

Misao vodilja ovoga susreta upozorava nas na nešto izuzetno važno. Kao što smo već čuli, sv. Pavao nam u poslanici Rimljanima prenosi pouku Duha Svetoga koji kaže: „Sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.“ (Rim 11,36).

U prvom dijelu razmišljali smo o pobuni koju je započeo oholi anđeo i njegovi sljedbenici na nebu i nastavili na zemlji. Htjeli ili ne, u svemu tome nitko od nas ne može ostati po strani ili neutralan, odnosno nesvrstan. Pobuna je kontaminirala cijeli stvoreni svijet kojeg smo i mi sastavnica. Svatko se od nas začinje i rađa u toj zagađenoj atmosferi, kao što reče psalmista: „Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja“ (Ps 51,7). A kakva je povezanost između đavolske pobune i naše misli vodilje? Da bismo temeljito odgovorili, najprije poslušajmo širi kontekst iz kojega je misao vodilja uzeta. U poslanici Rimljanima zapisane su i ove riječi: „O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.“ (Rim 11,33-36).

Dakle, sve je od Boga, po Bogu i za Boga! Njemu pripada sva slava, čast i hvala i to u sve vijeke vjekova. Amen. E, dragi moji prijatelji, draga braćo i sestre u Kristu Isusu, upravo se to nije svidjelo Luciferu. Upravo je protiv toga ustao taj zaluđeni anđeo i započeo borbu koja još uvijek traje. I baš zbog toga što još uvijek traje, svatko od nas, kako maloprije rekoh, mora uvidjeti i spoznati pravu istinu o onome što se trenutno događa u nama, oko nas, u Crkvi i cijelom svijetu, ali također i o onome što će uslijediti u vremenu koje je pred nama.

Jao nama ako zanemarimo ovakve poticaje. Jao nama ako ne vidimo da se i u naše vrijeme neki trude gurnuti Boga u stranu, u drugi plan, a istaknuti sebe ili nekog omiljenog vođu, lidera ili lažnog proroka. Jao nama, ako ne čujemo kako se više, jače i žarče govori o nekim popularnim ljudima u svijetu i Crkvi negoli o samom Bogu. Više se prati što oni poduzimaju i citira što govore nego li samu riječ Božju koja je za današnje medije, odnosno njihove gazde, očito zastarjela i treba je odbaciti i zamijeniti nekom novom. Jao nama ako ne prepoznajemo znakove vremena o kojima nam je govorio naš Spasitelj i Učitelj Isus Krist. Jao nama ako ne zamjećujemo kako mediji ovoga svijeta ne samo da ne veličaju i ne slave Boga, već ga sve više sustavno ignoriraju i stavljaju izvan općeg i osobnog interesa. Jao nama, ako ne vidimo da se neki i u samoj Crkvi trude da se Trojedinog Bog ne spominje previše, a osobito da se ne ističe osoba Isusa Krista kao sina Božjega i jedinog spasitelja čovjeka. Radije se prihvaća neutralni ili sveopći Bog koji paše svačijem uvjerenju i mišljenju. Stoga se i na crkvenim sastancima i skupovima pod kojekakvim nazivima sve više i sve češće vode rasprave o tzv. suvremenim temama u kojima se u prvi plan stavlja humanizam, ekologija, solidarnost, glad za ovim, glad za onim, nedostatak ovoga, nedostatak onoga, dijalog između svih i svakoga, famozna tolerancija po kojoj možemo, a sve više i moramo tolerirati sve čudnija ljudska prava u koje se ubrajaju pravo na ubojstvo nerođenog djeteta, pravo na istospolne brakove, pravo na eutanaziju, gdje se opravdava sve i svašta, itd.

A nisu li svi ti naši problemi nastali upravo zbog toga što smo Boga potisnuli ili istisnuli iz osobnog i zajedničkog života? Zar nismo znali i htjeli prihvatiti da je sve poteklo od Boga i po Bogu i da treba služiti njemu i slaviti ga? Zar još uvijek ne uočavamo strašnu prevaru gdje se čovjek stavlja na mjesto Boga i rastvara njegov svijet i stvara svoj svijet, svoj novi poredak? Često čujem kako propovjednici i duhovni učitelji dosta često upotrebljavaju izreku: Kad je Bog na prvom mjestu, onda je sve ostalo na svom mjestu. Na prvi pogled učini nam se da je to lijepo i zgodno rečeno. Nije loše. No, još je bolje, pravednije i istinitije Boga ne stavljati ni na koju ljudsku ljestvicu. Zašto? Zato jer Bog nije prvi među jednakima, već je iznad svega i ništa se ne može uspoređivati s njime. Bog ne igra s drugim takmacima utakmicu u kojoj se povremeno nalazi na prvom mjestu, a ponekad na nekom drugom, trećem, a možda se koji put nađe i na zadnjem mjestu na ljestvici, a onda se može desiti da ispadne iz elitnog natjecanja.

I kad ozbiljnije promotrimo život današnjih europskih i američkih kršćana, nažalost morat ćemo priznati da im je neprijatelj nanio teške i po vječni život opasne ozljede. A što je još opasnije, on sam im nudi pomoć, odnosno izlječenje. Kakvo? Zapravo, naš neprijatelj nudi uvijek isto. Isto ono što je ponudio anđelima na nebu i prvim ljudima na zemlji. U čemu se sastoji njegova ponuda, pomoć? Ako zaista otvorimo svoje uši čut ćemo kako odnekud, ali ipak tako izbliza do nas dolaze ove riječi: Suprotstavite se Bogu i izbacite ga iz svoga života! Neka vaš život bude prije svega vaš, a ne nečiji drugi život. Boga možete prihvatiti jedino kao ravnopravnog suradnika ili pak kao nekog koji će ispunjati vaše želje. Te riječi ponekad su šaputanja u našoj nutrini, a ponekad su stavljene na razglas koji dopire od jednog do drugog kraja svijeta. One su zapravo izvrtanje govora i poticaja Duha Svetoga koji se nalaze u našoj misli vodilji. U neprijateljskoj verziji one bi ovako nekako zvučale: Sve je od mene i po meni i za mene! Meni slava u vijeke vjekova! Amen. Lukavština našega neprijatelja ima za cilj posvaditi čovjeka s Bogom, suprotstaviti čovjeka Bogu i na kraju zauvijek odvojiti čovjeka od Boga. Kako to čini? Čini tako da brani čovjeka od Boga. Kakav nevjerojatan igrokaz. Apsurd nad apsurdima. I po svakoj, imalo zdravoj logici, taj zlokobni igrokaz ne bi mogao proći.

Ali … Razmislimo što se događa s nama današnjim kršćanima. Dragi moji prijatelji, draga moja kršćanska braćo i sestre, u molitvi sam potaknut da prenesem to o čemu razmišljamo u ovom susretu. Svjestan sam da danas istinita riječ Božja nije popularna. Stoga je znatno popularnije biti tolerantan na sve, dijalogizirati sa svim i svakim i o svačemu, praviti kompromise na račun jedine Istine. Nažalost taj put, taj način življenja i snalaženja izabiru i mnogi kršćani, a što je još žalosnije predvode ih neki njihovi pastiri i učitelji.  

         Dragi prijatelji, zbog svega rečenog o čemu upravo razmišljamo, pozivam sebe i vas da se ozbiljno zapitamo – kakav je naš odnos s Bogom? Doživljavam li Boga kao nekog koji ima nešto protiv mene ili koji mi uskraćuje nešto što je lijepo, dobro, ugodno i trajno? Imam li potrebu skrivati se pred njim? Imam li potrebu ljutiti se na njega? Imam li potrebu stalnog preispitivanja onoga što je naš Gospodin Isus govorio i činio? Imam li potrebu i želju mijenjati postojećega Boga ili pak tražiti nekog drugog, za mene prihvatljivijeg i time prikladnijeg mojim htjenjima i željama? Dragi prijatelji, veliki bi promašaj bio da odmah, dakle bez dubljeg  i poniznijeg promišljanja, odbacimo sva navedena pitanja i sami sebe a i druge pokušamo uvjeriti kako smo mi prava Božja djeca koja su u svemu i uvijek vjerni svome Ocu ili kako nam ne pada na pamet da se na bilo koji način bunimo protiv Boga. Znate što bi mogla značiti jedna takva brzina i navodna sigurnost odgovora? To bi moglo značiti da se nečega bojimo i da želimo što prije od sebe udaljiti ozbiljniju analizu odnosno kontrolu svojih najdubljih misli i osjećaja. Mislim, da pravog obraćenja nema niti ga može biti, ako prije toga nismo došli u nekakav oblik sukoba s Bogom. Bilo da je taj sukob javan i vidljiv drugima, bilo da se radi o sukobu u dubini našega bića, dakle o sukobu koji je skriven očima i ušima drugih.

I što sad? Svatko će na neki svoj način reagirati na ono o čemu smo razmišljali u ovom susretu. Nema nikakve sumnje da će nam reakcije biti različite, u nekim slučajevima i duboko podijeljene. Moj je savjet da se u svemu tome naše reakcije temelje na poniznosti, iskrenosti i dobrohotnosti koje će nas voditi do Onoga koji je Put, Istina i Život. On je dobrohotan prema svima, budimo i mi jedni prema drugima. Ako netko od nas nije trenutno na pravom putu molimo zajedno za njegovo obraćenje. Stoga iskreno u svakoj emisiji izražavam svoju želju i tražim da se za mene pomolite da uvijek budem u Istini. A sad ćemo se prepustiti molitvi koja se nalazu u biblijskom 27. psalmu. Iz njega izvire veliko svjetlo, toplina i moć Božje ljubavi. Pridružimo se u tišini i potvrđujmo svaku riječ.  

„Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim? Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju. Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u Domu Gospodnjem sve dane života svoga, da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam. U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže. I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Gospodinu ću pjevat' i klicati. Slušaj, o Gospodine, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! Moje mi srce govori: “Traži lice njegovo!” Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! Ako me otac i mati ostave, Gospodin će me primiti. Nauči me, Gospodine, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem. Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!“ (Ps 27,1-14).

GOSPA FATIMSKA - 100 GODINA

GOSPA FATIMSKA: „AKO LJUDI NE PRESTANU VRIJEĐATI BOGA …“

      Vjerujem da nas već duže vrijeme svjetska zbivanja u najmanju ruku zabrinjavaju. To čak malo tko niječe. Štoviše, sa svih strana, sa svih položaja, ljudi različitih uvjerenja i ideologija, različitih religija i svjetonazora upozoravaju na brojne i sve teže probleme koji pritišću svijet i predviđaju još tragičniju situaciju ako se nešto ne poduzme, odnosno ako se ne zaustave te, kako oni kažu, negativne tendencije.

     A mi vjernici, što mi vidimo, što govorimo i što poduzimamo u pogledu tih negativnih tendencija? Dragi prijatelji, ni u jednom trenutku ne bismo smjeli smetnuti s uma riječi koje nam je uputio naš Gospodin i Učitelj Isus Krist kad je rekao: „Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze." "Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući“ (Mt 5,13-15).

         Dakle, kako vidimo, naša zadaća je jasna ali isto tako i naša odgovornost je evidentna i konkretna. Stoga, se iznova priupitajmo, činimo li ono što nam je rečeno? Ili smo zanemarili riječi svoga Spasitelja?

Isusova i naša majka Marija prije 100 godina po Božjem naumu uputila je Crkvi i cijelom svijetu opomenu i to jako ozbiljnu opomenu koja glasi: „Ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga …“ (Gospa Fatimska).

O čemu se radi? Naime, na današnji dan prije 100 godina, dogodilo se zadnje ukazanje Majke Božje u Fatimi, u Portugalu. Kao što znamo, ili barem neki znaju, ta ukazanja malim i nepismenim pastirićima, od početka pa do dana današnjega ne prestaju izazivati različite reakcije. Na ta ukazanja reagirali su mali i veliki, učeni i neuki, vjernici i nevjernici, crkveni glavari i vjernici laici, pa čak i tzv. svjetski čelnici. Rijetki su oni koji su ostali suzdržani ili indiferentni kad su se upoznali s događajima vezanim uz ta ukazanja i s porukama koje je tada Majka Božja uputila Crkvi i cijelom svijetu. Naravno da su reakcije bile različite, od oduševljenog prihvaćanja, preko opreza i sumnje, pa sve do potpunog odbijanja i tvrdnji da se radi o bolesnom ili pak demonskom očitovanju.

Samo ukratko ponovimo što se faktično događalo u Fatimi od 13. 5. 1917. do 13. 10. 1917.  Već od 1915. godine troje djece bilo je pripravljano na čudesne susrete u 1917. godini. Naime, tijekom 1915. i 1916. godine troje malih pastira – Lucija, Jacinta i Franjo – imali su četiri viđenja i susreta s Anđelom čuvarom (Anđelom Portugala), o čemu je kasnije izvijestila i pisala Lucija.

A onda je došao 13. svibnja 1917. Bila je nedjelja. Po povratku s jutarnje sv. Mise, Lucija (10 godina), Franjo (9) i Jacinta (8) poveli su svoja stada u Irijsku dolinu na ispašu. Poslije molitve krunice iznad jedne česmine zamijetili su neku “divnu Gospođu, svu od svjetla, sjajniju od sunca”. Ona ih je zamolila da tu, na isto mjesto, dolaze svakog 13. u mjesecu sve do listopada. U tim susretima Gospa ih je poučavala i davala im poruke za Crkvu i svijet. 

Prigodom posljednjeg ukazanja 13. listopada 1917. godine dogodilo se veliko čudo sunca koje je promatralo od 50 -70, a neki tvrde i do 100 tisuća ljudi okupljenih u poljima Cova de Iria u blizini portugalskog mjesta Fatime unatoč blatu i obilnoj kiši.

Kiša je prestala padati. Oblaci su se naglo razišli i pokazala se sunčeva kugla koja se velikom brzinom, strjelovito počela okretati oko sebe i stvarati snopove svjetlosti u svim bojama. Potom se sunce kratko zaustavilo, a onda opet počelo plesati. Još se jednom zaustavilo i onda treći put počelo igrati, ižarujući još jaču svjetlost. Tisuće ljudi promatralo je bez daha ovaj prizor. Učinilo se kao da se sunce otrgnulo od nebeskog svoda i strjelovito pojurilo prema njima. Ljudi su bili zaprepašteni. Čuli su se uzvici „Čudo, čudo!“ Mnogi su se molili, padali na koljena moleći čin pokajanja. Cijeli prizor je trajao oko deset minuta i mogao se promatrati s udaljenosti od 40 kilometara od Fatime. Svi su bez poteškoća mogli gledati sunce. Ono nije zasljepljivalo. O ovome čudu postoje mnoga izvješća. Dakle, sunce je igralo, isijavalo svjetlost u raznim bojama i na kraju kao da je pojurilo prema mnoštvu da potvrdi da se Blažena Djevica zaista ukazala djeci i prenijela im poruke za Crkvu i svijet.

A što nam znači ta sunčana potvrda istinitosti Marijinih ukazanja? Znači da su njezine poruke također istinite i da ih trebamo ozbiljno shvatiti i prihvatiti, da ih trebamo provesti u život. A što se dogodilo nakon tog čuda sunca? Nažalost, po svemu što zamjećujemo, svijet je ostao više-manje na svom putu. Ali ne samo svijet. Prije svega Gospa je svoje poruke i opomene uputila Crkvi najavljujući njezin progon. Nažalost i unutar Crkve nije bilo pravog i dosljednog odgovora. Mnogi su radije 'stručno' raspravljali o ukazanjima negoli životno provodili poruke, svrstavali se u one koji su za ili one koji su protiv. A jedna od tih Gospinih poruka koju smo uzeli za misao vodilju ovoga susreta zapravo je jako ozbiljna opomena. O čemu se radi u toj opomeni?

U drugom ukazanju Gospa je govorila o izboru pred kojim se nalazi čovječanstvo. I tada je jasno rekla sljedeće riječi: „Ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga, On će svijet kazniti za njegova zlodjela ratom, glađu i progonima Crkve i Svetog Oca“. Dakle, rat je predstavljen kao kazna za grijehe ljudi ako se ne obrate. No, istodobno Presveta Djevica svijetu prenosi jednu Božju želju koja je sredstvo spasenja, a ona glasi: 'Bog želi u svijetu ustanoviti pobožnost mom Prečistom Srcu'. Dakle, Bog u svojoj božanskoj promisli i ovim događajem potvrđuje izabranje B. D. Marije kao moćne suradnice u spasenju svijeta.

Dragi prijatelji, svijestan sam da postoje različite reakcije na ova kao i ostala Gospina ukazanja ili neka druga neobična i teško protumačiva zbivanja vezana uz vjeru. Te reakcije idu od potpunog odbijanja do radikalnog ili slijepog prihvaćanja. No, to ne znači da se trebamo povući, odnosno odmaknuti od svega i sa sigurne udaljenosti tek povremeno promotriti događa li se nešto što je za nas zanimljivo, odnosno ostvaruju li se ipak neke najave o kojima se govorilo u ukazanjima. No, to je zapravo gubljenje vremena. Najmudrije je suočiti se s takvim pojavama čim se očituju. Kako? Oboružani poniznošću, riječju Božjom i naučiteljstvom Crkve predvođene Duhom Svetim. Onaj koji je time oboružan ne treba se bojati ničega, pa ni eventualnih lažnih ukazanja. Štoviše, potrebno je što prije započeti sa temeljitom provjerom takvih pojava. To ne znači da se sud treba donijeti na brzinu ili što se kaže 'preko koljena' po čisto ljudskim interesnim kriterijima ili željama. Ako nemamo, odnosno trenutno ne vidimo jasnih i čvrstih argumenata po kojima ćemo prihvatiti ili odbaciti neka ukazanja, onda je razumno moliti da nam Bog udijeli dodatno razumijevanje ili dade te jasne i čvrste 'dokaze' putem dara razlikovanja duhova. U suprotnom ćemo imati ovo što nažalost danas imamo – oštra i za Crkvu jako štetna suprotstavljanja koja ne prežu ni od uvredljivih i grubih diskvalifikacija suprotstavljenih strana, odnosno suprotstavljenih uvjerenja kao što se trenutno događa oko zbivanja u našem Međugorju.

Što se tiče ukazanja u Fatimi i porukama koje su mali ali hrabri vidioci prenijeli Crkvi i svijetu, a o kojima razmišljamo u ovom susretu, imamo pomalo čudnu situaciju. Naime, službena crkvena vlast nakon prvih nesnalaženja i zbunjenosti, te nakon temeljitog procesa provjere tih ukazanja potvrdila je njihovu autentičnost, ali se željeni plodovi ipak nisu u potpunosti ostvarili. Zašto? Osobno mislim da najispravniji odgovor daje onaj koji kaže da poruke nisu u potpunosti shvaćene, prihvaćene i realizirane na način kako je to zatražila B. D. Marija. Ne radi se o realizaciji izvanjske forme poruke, već se prije svega radi o zanemarivanju njezina bitnog sadržaja. A što je njezin bitni sadržaj? Obraćenje! Ne bilo kakvo, već iskreno i trajno. A što je bitni sadržaj obraćenja? Prihvaćanje Isusa Krista kao Boga i jedinog spasitelja svijeta. A prihvaćanje Isusa se sastoji u prihvaćanju i prakticiranju njegova nauka. Svaki pokušaj iskrivljivanja i izigravanja takvog obraćenja donijet će tragične posljedice na koje nas upozoravaju poruke Gospe Fatimske, i poruke iz nekih drugih ukazanja među kojima se u zadnje vrijeme ističu poruke koje stižu iz našeg Međugorja. U Fatimi Gospa poziva na pokoru i obraćenje. Poziva ljude da ne vrijeđaju više Gospodina koji je već toliko strašno izvrijeđan.

Dragi prijatelji, htjeli ili ne u Gospinoj poruci susrećemo nešto što je u naše vrijeme nepopularno, i to ne samo u svijetu već i u Crkvi. Što je to? To je spominjanje kazne. Suvremena pedagogija je jako alergična na samu pomisao kazne kao prikladnog sredstva odgoja. Rijetki su oni koji je drže opravdanom. Takvo shvaćanje je malo pomalo ušlo i u tzv. teološka i katehetska razmišljanja na crkvenim fakultetima i institutima, ali isto tako u nedjeljne propovijedi i suvremenu duhovnost kao takvu. Danas je popularan izbor tzv. lakšeg puta. Stoga se najčešće ističu i promoviraju ona razmišljanja koja govore o čovjekovu dostojanstvu djeteta Božjega kao i o Božjem neograničenom milosrđu.

Onda je sasvim realno da se zbog svega toga u nama pojavi misao da je Gospina poruka takva možda samo zato što je izrečena prije 100 godina kada je to bilo razumljivo i prihvatljivo. A danas su eto druga vremena, druga shvaćanja. Jesu druga, ali nažalost jesu i dalje zla. Dostojanstvo djece Božje kao i neograničeno Božje milosrđe i dalje su u temeljima naše vjere i nikad nije previše niti pretjerano isticati ih. Naprotiv. No, put do njih je jasno označen Božjom mudrošću ugrađenom u Božje zapovijedi. A taj put nije tzv. lakši ili suvremeni put već se radi o putu o kojemu naš Gospodin Isus reče ovako: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Mt 7,13-14). Stoga se Božja mudrost koja se očituje i u Gospinim porukama neće prikloniti tzv. suvremenim shvaćanjima koja traže trenutna uživanja, već će uvijek naglašavati i tražiti samo ono što je za čovjekovo vječno dobro.

Poštovani i dragi prijatelji, u ovom trećem i završnom dijelu našega razmišljanja, suočimo se s istinom ma kakva ona bila. Suočimo se sa situacijom u sebi i oko sebe. Suočimo se sa zahtjevima, porukama i opomenama koje se nalaze u riječi Božjoj kao i u Gospinim porukama. Suočimo se također i sa najavom kazne ako ne prestanemo vrijeđati Boga. Usporedimo sada riječ Božju i Gospinu poruku. U poslanici Hebrejima stoje ove riječi: „Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga“ (Heb 10,26-31).

Što uočavamo? Uočavamo da Gospina poruka i riječ Božja govore o kazni u identičnom smislu spominjući vrijeđanje, gaženje i pogrđivanje samoga Boga. Štoviše, zapažamo da je riječ Božja znatno oštrija jer upotrebljava i pojam odmazde i dodaje da je strašno upasti u ruke Boga živoga. Ako je u stanju grijeha strašno upasti u ruke Boga živoga, zar onda najava kazne nije spasonosan lijek za teške grješnike? Nisu li onda obje opomene, Božje i Gospine u obliku najave kazne zapravo izraz neograničenog Božjeg milosrđa koje želi na sve moguće načine spasiti ljude? Nema sumnje. Stoga je neshvatljivo i nerazumljivo međusobno suprotstavljati bilo koje Božje riječi i intervencije. To je činio i čini pobunjeni anđeo, anđeo zavodnik koji svim sredstvima nastoji iskriviti ne samo Božje riječi već i njegove naume. U Gospinoj opomeni stoji: Ako … Dakle, kazna je najavljena samo pod uvjetom ljudske ustrajnosti u vrijeđanju Boga. Ako ustraju u zlu, tj. vrijeđanju Boga, može se reći da ga ljudi na neki način 'primoravaju' da tako reagira. No, vjerujemo i znamo da je prva, osnovna i trajna Božja namisao s čovjekom samo dobro. Stoga prethodna najava kazne je, kao što već rekoh, izraz njegove ljubavi, a ne bilo čega drugog.        

I u tu svrhu Gospa daje dva jako moćna sredstva, dva prijeka lijeka protiv zala koja zavode duše i odvode ih s Božjega puta. A to su: sveta Krunica i pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu. I evo nam pravog rješenja za eventualnu kaznu. Umjesto da po ljudsku mudrujemo i nepotrebno gubimo vrijeme i energiju analizirajući što su, kako su i zašto su Bog i Gospa tako govorili, radije uzmimo ponuđeni lijek u suzbijmo tu opaku, odnosno smrtonosnu bolest. I kazne nema. Poslušajmo što je milosrdni Bog preko svoga proroka poručio svom narodu: „Života mi moga - riječ je Gospoda Boga - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!“ (Ez 33,11). Zašto da umrete, zašto da se na vas sruči teška kazna, govori i nama taj isti milosrdni Bog? I daje nam nešto drugo govoreći: odvratite se od zloga puta svojega i živite! Živite u sreći, miru i zadovoljstvu na zemlji koju sam vam darovao! Sestra Lucia je jednom prilikom tvrdila da poruke s neba još nisu dovršene. Rekla je kako 'poruke s neba još stižu, ali ih njezine ruke nemaju više snage zabilježiti'.

Dragi prijatelji, zar ne vidimo, zar ne čujemo, zar ne osjećamo bezgraničnu ljubav Božju prema čovjeku kroz sve te i slične intervencije preko naše nebeske majke Marije? 

A sada joj se zajedno obratimo sljedećom molitvom: 

Presveta Djevice Marijo, Kraljice najvjernija, Majko i odvjetnice naša, častimo te danas, pred tvojim blagoslovljenim likom da tvome prečistom Srcu povjerimo i predamo svoju Domovinu, svoj narod, svoju župu i naše mjesto, sve ljude u našim susretima i prostorima. Tvojim srcem molimo od milosrdnog srca našega Spasitelja Isusa Krista zaštitu, oproštenje i dar mira da živimo u sigurnosti, pravednosti i slobodi, da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu za blaženu nadu vječnog otkupljenja. U ljubav i zagovor tvoga Srca, Kraljice, polažemo svako dijete, mladića, djevojku, oca obitelji i majku! Tebi predajemo svaku redovnicu, redovnika i svećenika. Budi majka mudrosti svim odgovornima za našu sadašnjost i budućnost. Izmoli nam brojna i sveta duhovna zvanja! Kraljice mira, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše da uđemo u vječni mir, u radost Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen. Zdravo, Marijo…