Vrijeme je dragocjeni Božji dar
kojeg ne cijenimo kako valja i kako bi morali. Često ga rasipamo ili uludo
trošimo kao da ga imamo na bacanje, a zapravo tako često kažemo: Nemam vremena.
Upitajmo se u što trošimo dragocjeno vrijeme. Logično bi bilo da dragocjeno
utrošimo za dragocjeno. Bilo bi nerazumno da zlato dajemo za blato. Riječ Božja
nas preko ustiju Svetog Pavla opominje: Hodite
u svjetlosti i u ljubavi. Jesmo li poslušni riječi Božjoj? Pokajmo se ako smo uzalud ili ne daj Bože u zlo trošili darovano
vrijeme. A kako bi se osjećali da nam Gospodar svih vremena kaže: Sad je kraj.
Položite račun o korištenju vremena? Poruka je svima upućena. Potrudimo se da
je što bolje razumijemo. Riječ Božja bit će nam vodilja.
Zar vrlo često, s čuđenjem i
sjetom ne kažemo kako vrijeme brzo prolazi, ne samo prolazi nego naprosto leti.
Bez obzira koliko nam je godina, ono što je prošlo najčešće je prebrzo prošlo i
uvijek nam se čini da nismo stigli obaviti sve ono što smo željeli i planirali.
Ako vrijeme trošimo na nepotrebne, suvišne ili štetne stvari ne smijemo krivnju
prebacivati na Boga ili od njega tražiti čudesne zahvate kako bi zadovoljili
svoje sumnjive želje i ambicije. Lijepo nam Propovijednikova knjiga kaže: ''Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom
svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja, vrijeme rušenja i vrijeme
građenja.'' I opet ta ista knjiga malo dalje kaže: ''Sve što Bog čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio
čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja on čini od početka
do kraja'' (Prop 3,1-2a;3b;11).
Velika je bahatost i ludost
razbacivati se s vremenom i praviti se njegovim gospodarom. Dobro je to shvatio
sveti Pavao pa je zapisao nama na korist sljedeće: «Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri!
Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite
što je volja Gospodnja. I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego –
punite se Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim
pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte
Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!» (Ef 5,15-20). A malo
dalje u istoj poslanici nadodaje: ''Svakovrsnom
se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa
svom ustrajnošću i molitvom za sve svete.'' (Ef 6,18). Njemu se pridružuje
i mudri Sirah kad kaže: ''Ako za mladosti
nisi ništa sabirao, kako ćeš išta naći u starosti?' (Sir 25,3).
I Jakov apostol znao je za one
koji se neodgovorno odnose prema vremenu kao Božjem daru stoga je i njima i
nama uputio sljedeću poruku: ''De sada,
vi što govorite: 'Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje
godinu, trgovati i zaraditi', a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš
život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! Umjesto da govorite:
'Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono', vi se razmećete
svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. Znati dakle dobro činiti, a
ne činiti – grijeh je.'' (Jak 4,13-17).
Evo, samo iz ovih nekoliko navoda
iz svetog Pisma možemo zaključiti kolika je važnost vremena u ljudskom životu.
I narodna poslovica kaže: 'Tko na vrijeme daje, dvaput daje.' No ovo
razmišljanje neće imati nikakvog smisla ako ćemo samo čuti ili čak napamet
naučiti što nam riječ Božja govori o vremenu, već ako iz toga izvučemo pouku za
sebe, i to sada i odmah. Pa, provjerimo, onoliko koliko nam je moguće, u što su
sve utrošeni naše minute, sati, dani, noći i godine. I ne samo to, već i kako
se odnosimo prema tzv. znakovima vremena na koje nas je i naš Gospodin Isus
upozoravao.
Amen.
OdgovoriIzbriši