Odatle, noćne utvare,
raspršite se misli zle. Umini, grešna rugobo, što s tamom noć te donijela! (Jutarnja,
subota, I. tjedan). Evo tako Crkva moli. Izmišlja li Ona noćne utvare, zle
misli, grešne rugobe? Moli li Ona Boga, tj. molimo mi vjernici koji je
sačinjavamo, da nas sačuva od nepostojećeg i izmišljenog i da od nas odagna ono
što ne postoji? Je su li te molitve samo suvišan teret vjernicima i ništa više?
Ne, braćo i sestre. Crkva ništa od ovoga ne izmišlja. Nije Ona od jučer. Nije
Ona bez Duha Božjega. Naprotiv! I svi mi, ako se damo poučiti vidjet ćemo na
svoje oči sve ove utvare i rugobe koje se više i ne skrivaju. Stoga Crkva
svakodnevno i ustrajno moli da vidimo ono što bi trebali vidjeti i čujemo što
bi trebali čuti. Pogledajmo i izmolimo molitvu himna od srijede prvog
tjedna iz Časoslova naroda Božjega: Bjež, noći, tmino, oblače, već ide
svjetlo, nebo sja! O varav svijete smutljivi, Krist dolazi: iščezavaj! Sunčanom
zrakom taknuta po zemlji tama trga se, stvar svaka boju dobiva u svjetlu
zvijezde žarane. O Kriste, srećo jedina, prostodušno i čisto te sa plačem,
pjesmom molimo: pomozi duhu našemu! Pun svijet je boja lažljivih, osvijetli ti
nam pravi lik, Ti pravo svjetlo blaženih, sjaj nama licem prejasnim. Nek bude,
Kriste, Kralju blag, sa Ocem tebi slava sva ko Tješitelju Presvetom i sad i u
sve vjekove. Amen.
Nema komentara:
Objavi komentar