BUDITE UVIJEK ZA BOGA, A NIKAD PROTIV NJEGA

BUDITE UVIJEK ZA BOGA, A NIKAD PROTIV NJEGA

Koje plodove od nas očekuje naš dobri Bog, naš stvoritelj i otac? Brojni su plodovi koje od nas očekuje Bog. Nabrojit ćemo samo neke koje spominje apostol Pavao u svojoj poslanici Galaćanima gdje piše: „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (Gal 5,22-23).

Dragi prijatelji, što prije se potrudimo da iskreno i ponizno provjerimo donosimo li ovaj rod, ove plodove ili pak neke druge. Čemu se možemo nadati ako ne donosimo očekivani rod? Što nam Gospodin Isus kaže? Počujmo: „Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese“ (Iv 15,1-2).

Zaboravljamo li na ove i slične opomene koje nam dolaze preko riječi Božje? Znam, da neki gunđaju i protive se riječima kao što su opomena, prijetnja, kazna ili nekim drugim sličnim izričajima. Kao eto, to ne dolikuje našem Bogu koji je sama ljubav i dobrota, ali ti izričaji stoje i ostaju. Bog ih se ne stidi, niti ih želi izmijeniti. Zašto? Zbog čega? Pa jedino zato što ti izričaji proistječu iz njegove ljubavi i dobrote, zato što su spasonosni. Nakon svih drugih ali bezuspješnih pokušaja koje bi mogli nazvati umiljatima, preostaje, dakle terapija koju bi mogli nazvati grubom, oštrom, teškom. Međutim smisao jednih i drugih izričaja je naše ozdravljenje, naše spasenje, ništa drugo. Kao što liječnik najprije govori o prevenciji dajući lijepe i korisne savjete kako se očuvati od bolesti, ako se pak to ne poštuje i nastupi bolest, on tada pokušava nekim jednostavnijim lijekovima doskočiti bolesti i ukloniti je, a ako i to ne ide, on pristupa težim operativnim zahvatima. Što liječnik želi u svim ovim slučajevima i postupcima? Želi nas maltretirati? Želi nas plašiti? Želi se praviti važan i dominantan? Ništa od toga. Želi nas jedino izliječiti. A koja će i kakva sredstva upotrijebiti, to ovisi o nama i našem ponašanju. Bog prvim ljudima daje raj zemaljski, besmrtni život i svoju zapovijed. Mogli su zauvijek uživati u toj ljepoti i dobroti, ali nisu. Krenuli su drugim putem i sami promijenili svoju sudbinu. Ima li smisla okrivljivati Boga za posljedice svojih čina? 
Oslonimo se na svoga Boga koji jedini zna u čemu je naš problem i kojim se sredstvima može potpuno i trajno riješiti. Bog nas neće poštedjeti ni trpljenja, ni križa ako je to najdjelotvornije sredstvo našega spasenja. Što bi uopće značilo Božje popuštanje? Zar bi Bog ugrozio naše vječno spasenje poradi našeg trenutačnog užitka? Zar bi nam uklonio vremenito trpljenje i bol a dopustio da vječno patimo? Ne. Nikada. To je apsurd. Ne znam, tko se uopće može zadržati na takvoj misli i dati joj bilo kakvo značenje. Stoga „posluhom istini očistimo duše svoje“ (usp. 1 Pt 1,22). 
Nadam se da smo razumjeli ove riječi i da ćemo svi zajedno krenuti u osobne, ali i zajedničke pobjede nad nečistoćom, odnosno prljavštinom koja nam ugrožava vremenito i vječno zdravlje. Budimo hrabri, jer je Bog s nama. Kako? Ne samo tako da nam govori kao što mi govorimo jedni drugima, već nam govori stvaralački, djelotvorno. Govori nam: posluhom istini očistite duše svoje, budite čisti u duhu, duši i tijelu. Budite čisti u mislima, riječima i djelima.
Vrijeme u kojem živimo između ostaloga prožeto je upravo žestokom borbom između čistoga i nečistoga. Zašto? Zato jer je to dvoje nepomirljivo i nespojivo i među njima će trajati trvenje dok Božja vijača zauvijek ne otpuše svaku nečistoću s ovoga svijeta. To je navještaj koji čujemo još od Ivana Krstitelja koji je između ostaloga rekao: „Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim“ (Mt 3,11-12). Čisto ostaje i sprema se, a nečisto nestaje zauvijek. Čisto žito Gospodar skuplja u svoju žitnicu, a nečistu pljevu će spaliti ognjem neugasivim.