Još
jednom se podsjetimo da je naš Bog uvijek i u svakom trenutku spreman i voljan
činiti dobro svakom tko mu se iskreno i s povjerenjem obrati i zatraži pomoć. Ne
samo da je spreman i voljan, već poruku ljubavi i spasenja upućuje svima, baš
svima i to u svakom trenutku. Ne samo da govori i potiče, ne samo da savjetuje
i poučava, već i na sve moguće načine djeluje ne bi li nas kako pokrenuo da i
mi djelujemo, tj. da na ljubav odgovorimo ljubavlju. Neka nas ova činjenica
ohrabri i oraspoloži da i u ovom susretu beskompromisno slijedimo poticaje Duha
Svetoga. S druge strane ne dajmo se prevariti i uspavati preuzetnim uvjerenjem
da će se sve riješiti samo po sebi. Ne ostavljajmo cjelovito obraćenje za neko
drugo vrijeme. U ovom trenutku ništa nije ni važnije ni hitnije od našeg
cjelovitog obraćenja. Ništa nam neće koristiti odlaganje. Naprotiv, može nam
nanijeti nesagledivu i nepopravljivu štetu. Ništa nam neće koristiti ako „zgrćemo sebi blago na zemlji, gdje ga
moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu“ (usp. Mt
6,19). Poslušajmo savjet svoga Učitelja i jedinog Spasitelja Isusa Krista koji
nam govori: „Nemojte dakle zabrinuto
govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?'
Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite
stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je
svakom danu zla njegova“ (Mt 6,31-34).
Dragi
prijatelji, u ovom razmišljanju predvodit će nas dosta ozbiljne i upozoravajuće,
a nadasve spasonosne riječi misli vodilje koje nam kažu da „Sodoma i Gomora stoje za primjer, ispaštajući
kaznu u vječnom ognju“ (usp. Jd 4,7). Što ćemo s ovim riječima? Zašto
bi nam baš one trebale poslužiti kao spasonosna misao vodilja? Možda bi nam
neka druga misao bila bolja, prihvatljivija, draža? Dragi prijatelji, ova nam pitanja
otkrivaju da u nama postoje različite reakcije na ovu ponudu riječi Božje.
Različiti smo, pa je normalno da tako i reagiramo. No, sve nas pozivam da u
poniznosti srca dopustimo svakoj Božjoj riječi, pa tako i ovoj koju smo uzeli
za misao vodilju, da djeluje na nas, da djeluje u nama i po nama na druge.
Zašto? Pa zato što je, kako već rekoh, svaka Božja riječ, svaka njegova misao
za nas dobronamjerna, ljekovita i spasonosna. Ako primijetimo da od nekih
Božjih riječi bježimo, zaziremo, da ih izbjegavamo, da nas je strah od njih i
da ne želimo o njima razmišljati, onda se moramo zapitati - zašto. Upitajmo se:
Zašto bi nam bilo koja Božja riječ bila neprihvatljiva ili za nas pogubna? Bog
nikada, baš nikada ne misli, ne govori i ne čini ništa zlonamjerno. Naprotiv!
Još jednom naglašavam da su svaka njegova misao, svaka njegova riječ i djelo
punina dobrote, istine, pravde i ljubavi za sve i svakoga. I smatram da u ovo
naše prevrtljivo vrijeme baš ovo treba naglašavati. Zašto? Zato što se velika
oluja okomila na riječ Božju. Oluja je to sotonske mržnje koja pokušava
obezvrijediti Božju riječ, oduzeti joj snagu i moć svodeći je na razinu
mitoloških priča. On je svjestan da mu sadašnja originalna riječ Božja itekako
mrsi račune i stoga je na sve moguće načine pokušava obezvrijediti.
Dakle,
misao vodilja nam posvješćuje jednu od temeljnih Božjih istina, koja se u našem
vremenu želi potisnuti, a možda i istisnuti iz naše svijesti, ili je barem
iskriviti. Koja je to istina? To je istina o vječnosti, o vječnom životu. Znamo
da je pitanje vječnosti, odnosno vječnoga života, pitanje nad pitanjima i da se
oko odgovora na njega vodi trajna borba, počevši još od naših praroditelja
Adama i Eve. Vječni Bog daruje vječni život prvim ljudima. No taj slobodni dar Slobodnoga
Boga oni sami trebaju prihvatiti i potvrditi ga svojim osobnim i slobodnim
opredjeljenjem i to zauvijek. No, također znamo da je pobunjeni anđeo koji je
svoju slobodu zloupotrijebio, pristupio ljudima i doveo u pitanje ono što im je
Bog rekao. Doveo je u pitanje Božje riječi, odnosno namjeru tih riječi.
Nažalost, ljudi su se dali zavesti. Što čini pobunjeni anđeo danas? Isto što i
na početku. Zlonamjerno pristupa ljudima s ciljem da dovede u pitanje
dobronamjernost Božjih misli, riječi i djela. Kao da nam, na ove riječi misli
vodilje, zavoditelj želi reći: ,Čemu
treba danas govoriti o nekakvoj Sodomi i Gomori? Čemu plašiti ljude s nekim
neprovjerenim mitovima iz prošlosti? Čemu neki davni prirodni događaj
pretvarati u natprirodnu opomenu današnjim ljudima? Čemu to povezivati s
nekakvim vječnim ognjem koji nam prijeti? Zar to nije pokušaj zastrašivanja i manipulacije
ljudima?' I uspijeva li zavodnik i danas privući pažnju svojom tzv. humanitarnom
brigom za ljude, za njihovu ovozemaljsku sreću, slobodu i zadovoljstvo?
Itekako! O, mnogi će ove njegove riječi odobravati. Ma, ne samo odobravati, već
će se silno angažirati da ih i drugi tako shvate i prihvate. A što se krije
ispod ovog zavodničkog i naprednog umovanja o tzv. zaštiti čovjeka? I to ne
bilo kakvoj zaštiti, već o zaštiti čovjeka od Boga. Moramo biti svjesni da ovakvim
shvaćanjem ostajemo bez Biblije kao Božje riječi, kao Božje poruke i poduke
ljudima. Takvi nam žele ponuditi Bibliju kao čisto ljudsku tvorevinu sa mitološkim
porukama i slikama. Nešto slično kao što su to i neki drugi spisi toga vremena.
I, naravno, kad maknu Bibliju kao riječ Božju, ostaje prazan prostor, prostor u
kojem će nesmetano postaviti svoja tzv. 'napredna umovanja', nove istine, nove
poruke. O komu? O čemu? Prije svega o čovjeku. O njegovom postanku i njegovom
cilju. Dakle radi se prvenstveno o čovjeku. A zatim i o Bogu. I na taj se način
lažno postavljaju kao oni koji znaju sve o svijetu i njime upravljaju. No,
istina je nešto drugo. Takvi malo znaju o svijetu, a nimalo ne upravljaju njime.
Namjera zavodnika je uvijek ista, da zavede ljude od spoznaje koja dolazi od
Boga. Zavodnik zna da je svijet Božji, da ga je Bog stvorio, da njime upravlja
i vlada i da će u konačnici izgledati onako kako ga je Bog zamislio i htio. Zavodnik
također zna da je čovjek Božje stvorenje, štoviše Božje dijete i da ga Bog želi
imati uza se, u svom očinskom krilu za svu vječnost, sretna i zadovoljstvom
ispunjena. Ali, zavodnik upravo želi, i svim sredstvima nastoji to skriti od
ljudi. Želi ih uvjeriti da su oni ti koji vladaju i upravljaju svijetom i da
oni sami kroje kako svoju sudbinu tako i sudbinu svijeta. A u tom slučaju,
čovjeku Bog i ne treba. Štoviše, On mu se nameće kao smetnja i zapreka
samoostvarenju. Dolazi do tzv. kompleksa oca koji ne dopušta odrastanje i
samostalnost djetetu. Onima koji tako misle itekako smeta biblijski izvještaj o
vječno tragičnoj sudbini gradova Sodome i Gomore koji su nastradali, ne od
strane nekog čovjeka, već od ruke Nekog iznad, Nekog koji ne dopušta ljudima da
nekažnjeno čine što hoće. I stoga, oni u svojoj tobože neizmjernoj dobroti
prema čovjeku, i da ga zaštite od nepotrebnog i suvišnog šoka, nastoje neke
biblijske misli i riječi strpati u bezazlenu književnu vrstu ili nešto drugo,
nešto što nema nikakve veze sa stvarnim životom.
Zar
ne vidimo prijevaru koja nam se servira? Pa, zar se ljudi nisu mogli naučiti
pameti nakon toliko doživljenih i proživljenih osobnih i zajedničkih tragedija
koje su sami sebi pripremili? Pa, kako to da tako pametni i veleučeni ljudi
koji već putuju svemirom, ne vide i ne znaju razlučiti što je za njih i njihove
bližnje dobro, a što zlo? Gledajući po količini zla koje nas svakodnevno
obasipa, očito je da mnogi ne znaju, a neki čak i ne žele znati, niti žele razlikovati
dobro od zla. Naprotiv, oni žele izbrisati granicu između dobra i zla. Kao da hoće
uvjeriti sebe i druge da je ta granica umjetno stvorena, izmišljena i da je
stoga treba maknuti iz ljudskog uma i savjesti. Kao da nam žele reći da smo mi
ljudi takva bića, da u nama jednakopravno postoji i dobro i zlo kao vječna
datost. Žele nas uvjeriti da su naš način života, naša djela bila ona ovakva
ili onakva, opravdana i dozvoljena samim tim jer su naš osobni izbor. E, sad možemo
vidjeti i razumjeti kolika je smetnja ovakvom shvaćanju života biblijski
izvještaj o pokvarenim gradovima Sodomi i Gomori. Ovaj izvještaj ih progoni kao
noćna mora, govoreći im: 'Da, čovjek ima
pravo na osobni izbor, ovakav ili onakav, ali će za njega snositi i posljedice
koje ne ovise o njemu i njegovim prohtjevima, već o Nekom drugom, Nekom koji
upravlja svim stvorenim, a njime nitko ne može upravljati. Da, čovjek može
odbaciti Boga i njegov dar vječnoga života, ali ne može odbaciti ono što iz
toga slijedi, a to je vlastita vječna propast.'
Nema komentara:
Objavi komentar