„NEMA
MIRA OPAKIMA, KAŽE GOSPODIN“ (Iz
48,22).
Zašto govoriti o opakosti i opakima? I
što je zapravo opakost i tko su ti opaki? Kako se postaje opak? Zašto, dakle
govoriti o ovome? Pa, jednostavno zato što je opakost opaka. Zato što je
okrutna i ohola. A može se, na ovaj ili onaj način privući svakom od nas i
zarobiti nas. Najprije u blažem obliku, a onda malo pomalo rasti sve do opasnih
razmjera. Koliko opasnih? Riječ Božja u knjizi Izreka kaže: „Duša opakoga želi zlo: u njega nema
samilosti ni za bližnjega“ (Izr 21,10).
Duša opakoga želi zlo! Može li se nekoga okvalificirati težim riječima od
ovih koje smo upravo čuli? Teško. Ako ozbiljnije promislimo o ovim riječima,
obuzet će nas neka tajnovita, ali tako realno hladna jeza. Ako je tako, onda i
treba biti tako. Naime, svaka je riječ Božja, pa tako i ova, do nas došla
upravo zbog toga da nas trgne iz mlakosti koja nas zna obuzeti. Uostalom, za
nju se kaže ono što smo već toliko puta čuli: „Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga
dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te
prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena“ (Heb 4,12-13).
Između ostaloga, zbog ovih karakteristika, ona je kod nekih omalovažena, kod
drugih ocrnjena, a kod trećih omražena. Dakle, ona prosuđuje nakane i misli
srca. Ona prosuđuje kakvo je čije srce. Ona kaže tko je opak i što znači
njegova opakost ovim jednostavnim, ali snažnim riječima tako da se do srži
stresemo kad ih čujemo: Duša opakoga želi
zlo! Ima li danas ljudi čije duše žele zlo?
Nemojmo žuriti s
odgovorom. Zašto? Zato što nam se odgovor može nametnuti bez dovoljnog
obrazloženja, bez dovoljne spoznaje. Naime, svi primjećujemo da neki ljudi čine
zlo, a među njima smo i mi. Trebamo li onda sve nas proglasiti opakima u smislu
misli vodilje? Naravno da ne trebamo. Ovime ne mislim ništa ublažavati.
Naprotiv, želim da do same srži shvatimo svu opakost opakosti, da shvatimo
otkud, zapravo od koga dolazi i koji joj je cilj. Ako je ispravno shvatimo,
čuvat ćemo je se više od smrti. Zašto? Zato što ona donosi drugu, vječnu smrt o
kojoj govori knjiga Otkrivenja ovako: „Kukavicama
pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i
idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i
sumporom. To je druga smrt“ (Otk 21,8). A duša opakoga želi sve ovo – želi nevjeru,
okaljanost, ubojstva, bludničenja, vračanja, idolopoklonstva, laži kao i sve
ostalo što se imenuje pojmom zla. Nakon ovoga vjerojatno naslućujemo što znači
opakost, što znači biti opak. Biti opak, to je nešto strašno, neshvatljivo
strašno. Opakost je nezasitna i uvijek traži i izmišlja nova zla. Mi toga
moramo postati na vrijeme svjesni da ne bismo kojim slučajem potpali pod
utjecaj njene okrutnosti. Koji je krajnji smisao opakosti? Krajnji smisao je
činiti zlo radi zla. Opakima je zlo postalo hrana i piće, radost i zabava,
uspjeh i ponos. Bože, sačuvaj! Bože, sačuvaj nas od opakosti i od opakih! Bože,
sačuvaj nas od onih čije duše žele i čine zlo! Naravno, ovakvi i njima slični
molitveni zazivi imaju smisla tek onda kada se jasno i nedvosmisleno odreknemo
svoje vlastite opakosti. Naime, nema opravdanih ili manje štetnih opakosti,
kako neki misle. U svakoj se nalazi smrtni otrov.
Ako smo po
savjesti uvjereni da u nama trenutno ne stoluje opakost o kojoj govori misao
vodilja, to ne znači da ne trebamo biti pozorni na svoje misli, riječi i djela.
Naprotiv: „Tko dakle misli da stoji, neka
pazi da ne padne“ (1 Kor 10,12). Stoga je od velike važnosti naša
svakodnevna molitva da nas Bog sačuva od svakog oblika opakosti, da nam sačuva
dušu od zlih želja. I zaista nemamo druge zaštite protiv ove paklenske zaraze,
osim redovitog sakramentalnog života. Riječ Božja bdije nad nama i poručuje nam
ovako: „Pazite, braćo, da ne bi u koga od
vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga“ (Heb 3,12). Da,
pazimo braćo i sestre na ovo što smo čuli od Duha Svetoga.
Što znači da nema mira opakima? Kao što se dobri i
sveti radosno kupaju u dobroti i svetosti, tako se isto opaki utapaju u
opakosti i zloći. Dobrota i svetost prožeti su mirom, srećom, zadovoljstvom i
ljubavlju, a opakost je prožeta stalnim nemirom, nezadovoljstvom i mržnjom. Dobri
šire dobrotu prema svima i svakome, a opaki pokušavaju nauditi svima. Evo što
još kaže riječ Božja o opakima koji ustraju u svojoj opakosti. U knjizi Mudrih
izreka čitamo i ovo: „Opakoga će uhvatiti
njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. Umrijet će jer nema pouke,
propast će zbog svoje goleme gluposti“ (Izr 5,22-23).
Dragi
prijatelji, potrudimo se do boli biti iskreni u svemu, a pogotovo u ovim
stvarima koje se izravno tiču naše vječnosti. Kako je moguće, zapravo, kako smo
uopće došli u situaciju da nas riječ Božja mora tako dugo i tako ozbiljno
uvjeravati da je zloća i opakost otrov koji nam ništi ovozemaljski život i
priprema vječnu smrt? Kako je moguće
da ovako jasne riječi Božje o sudbini opakoga na neke uopće ne djeluju? Oni i
dalje ustraju u svojim opakim zlodjelima. Kako se ne boje? Zato što su hrabri?
Ne, već zato što su zavedeni, ispražnjeni od dobra i zaglupljeni zlom. Objašnjenje porijekla ove goleme gluposti opakih
nalazimo u knjizi Mudrosti gdje se kaže da „mudrost
ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu“ (Mudr
1,4). Nije nikakav problem uočiti kako opaki posjeduju ne mala znanja,
kojekakva umijeća i sposobnosti, ali će ipak propasti zbog svoje goleme gluposti. Oni nemaju mudrost koja
je dar Duha Svetoga i stoga sve ostalo što posjeduju zloupotrebljavaju protiv
drugih i na kraju sami sebe upropašćuju. Sve im se obije o glavu. A zašto
nemaju mudrosti Duha Svetoga? Čuli smo: zato što „mudrost Božja ne ulazi u
dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu“ (usp. Mudr 1,4).
Dakle, evo nam savršeno jasne poruke. Grijeh možemo učiniti jer smo grješnici,
ali ni pod koju cijenu ne smijemo postati opaki i dopustiti da se grijeh u nama
nastani kao u svom stanu i da nas sapne odnosno
sveže svojom užadi. Jao čovjeku koji
postane svezano vlasništvo Zloga! Što nam je činiti? Počujmo proročku riječ: „Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme,
da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi?“
(Jr 4,14). Dakle, grijeh trebamo odstraniti čim se pojavi i ne dopustiti mu da
pusti korijenje u našoj duši i tijelu, da se ugnijezdi. A zatim svakodnevnom
molitvom i dobrotom zapriječiti mu prilaz našem srcu. Neka naše srce, duša i
tijelo postanu stalno prebivalište molitve i dobrote. Tj. neka molitva i
dobrota postanu nerazdvojna sastojnica naše vjerničke naravi. Zapravo, ovo je
put svetosti na koji smo jasno i otvoreno pozvani od našega Boga.
Dragi
prijatelji, uza sve ovo što smo čuli i što vidimo, jasno zapažamo da su opaki
tu i da se uspijevaju nametnuti u društvu i to na svim područjima i svim
razinama ljudskog života i djelovanja. A zamjećujemo kako djeluju začuđujuće
sinkronizirano i usklađeno kao da su se dogovorili. Naravno da jesu, i to na
njima svojstven način. Kako ih prepoznajemo? Po bezdušnosti i zlonamjernosti.
Bezdušnost znači da u njima nema
samilosti za bližnjega. Bližnji je za njih samo objekt njihovih pokvarenih
i požudnih strasti. Zlonamjernost znači slobodno i promišljeno planirati i izvršavati
zlo i opačine svake vrste. Kako im to uspijeva? Pretvaranjima, poluistinama,
lažima, pritiscima, ucjenama, podmićivanjima, lažnim obećanjima. A gdje su im
sredstva za sve te malverzacije? Imali su i još uvijek imaju snažnu propagandu koja
je ponajprije ispirala mozak stanovnicima zemlje da bi postali što lakši plijen
za njihove manipulacije. Usporedo s tim, prigrabili su većinu novčanih
sredstava i postali većinski gospodari dragocjenih materijala i sredstava. A uz
pomoć nepravedno prigrabljenog bogatstva zauzimali su i dalje zauzimaju visoke
i najviše društvene položaje u politici, gospodarstvu, bankarstvu, znanosti,
zabavi, kulturi, sportu i svim drugim relevantnim društvenim djelatnostima.
Naravno, nisu se sustezali da svoje opake ruke pruže i prema Kristovoj crkvi. Koje
su posljedice njihovih opakosti? Stanje siromaštva, bolesti, nesigurnosti,
očaja u iščekivanju crnih oblaka iz kojih mogu poletjeti globalni smrtonosni
projektili. A kako će oni sami sebe zaštiti? Vjerojatno su nešto smislili,
nešto prikupili i izgradili tzv. skloništa u kojima će čekati tzv. Dan poslije i
tako sve to sakrili od onih kojima su namijenili jedino propast. Sve to oni čine,
ali opet bez potrebne mudrosti. Opet to čine vođeni svojom golemom gluposti. I što ih čeka? I kako smo čuli, riječ
Božja kaže: Umrijet će jer ne prihvaćaju
Božje pouke i propast će zbog toga. (usp. Izr 5,23). Dakle, sve će njihove
namisli, zajedno s njima nestati pri pojavi Dana Gospodnjega. A kakav je to Dan
Gospodnji? Prorok Joel kaže da je to dan „velik
i vrlo strašan. I pita se: Tko će ga
podnijeti?“ (Jl 2,11). Dakle, oni se uzdaju u tzv. Dan poslije, a mi u Dan
Gospodnji. Premda nam scenarij sraza ovih dvaju dana u potpunosti nije poznat,
jedno je sigurno. Što? Do sraza će doći. Što je još sigurno? Samo je jedan
pobjednik! Zauvijek. A drugi će zauvijek nestati. Stoga nas Gospodin na vrijeme
pita kao što je preko Mojsija pitao svoj stari izabrani narod Izrael, i to sve
glasnije i jasnije: „Dokle ćete odbijati
da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima?“ (Izl 16,28). A budući
da je narod i dalje bio neposlušan i nevjeran, Gospodin im šalje nove poruke i
ponovno ih pita preko pisca psalama: „Sinovi
čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu
slijedite?“ (Ps 4,3). No, nemojmo biti naivni. Naime, usprkos svemu što smo
čuli, što vidimo i opažamo, zavodljivost opakih je zastrašujuća. Nažalost,
postoje naivni koji su također sami sebi opasni. Postoje oni koji se doduše
žele suprotstaviti zlu što hara, ali to čine na naivan način, na način koji je
osuđen na neuspjeh. O čemu se radi? Naime, neki se pokušavaju teškoj situaciji
suprotstaviti svojim tzv. nesebičnim snagama, svojom dobrotom, humanošću,
proglasima, otkrivanjem zlodjela i njihovih začetnika, pozivima na otpor,
zgodnim propovijedima i katehezama. No, Gospodin svima poručuje: „Nisam li ja, Gospodin? Nema drugoga boga do
mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. Obratite se k meni da se
spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim
kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom
prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati govoreći: 'Jedino je
u Gospodinu pobjeda i snaga!' K njemu će doći, postiđeni, svi što na nj su
bjesnjeli. U Gospodinu će pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!“
(Iz 45,21-25). Dakle, 'jedino je u Gospodinu
pobjeda i snaga!', a ne u našoj naivnosti u kojoj se može skrivati i ohola
želja da mi budemo pobjednici i ponesemo barjak njezine slave. 'Jedino je u Gospodinu pobjeda i snaga!' Ovo
moramo znati. Ovo moramo prihvatiti, ako želimo izbjeći sudbinu opakih.
Nema komentara:
Objavi komentar