„TKO LI VAS JE SAMO SPRIJEČIO DA SE VIŠE NE POKORAVATE ISTINI?“ (Gal 5,7)

Dragi prijatelji, nalazimo se u vremenu pogodnom za bujanje kojekakvih grijeha, odnosno, uz pomoć kojekakvih laži, pretvaranje istih u nešto što je navodno sasvim normalno, prirodno, a onda i opravdano i na kraju zakonito i poželjno. Tako da danas imamo mnoštvo grijeha koji su ozakonjeni u mnogim parlamentima svijeta, pa i u onima u kojima u većini sjede kršćani. Kakvi se grijesi ozakonjuju? Neki mali, neznatni? Ma, ne. Ozakonjuju se oni najveći i najteži, grijesi koji iskrivljuju ljudsko dostojanstvo i koji doslovno ubijaju čovjeka počevši od najmanjih i najslabijih u utrobama vlastitih majki. I ovdje moramo stati uz istinu pa iznijeti ono što riječ Božja kaže o takvim kršćanima i o takvim postupcima, o onima koji biraju i o onima koji su izabrani da bdiju nad zajednicom i da se brinu ponajprije o onim najslabijima. Poslušajmo što zapisa sv. Jakov u svojoj poslanici: „Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena“ (Jak 3,10-17).

Da, čuli smo opomenu i poziv: ne lažite protiv istine! Dragi prijatelji, kao što rekoh, naš neprijatelj je smislio jednu od najopasnijih podvala za ljude svih vremena, pa tako i našega. Mislim da je to njegovo najopasnije prvo i posljednje oružje u borbi protiv Boga i njegovih stvorenja. Oružje se zov laž. Ne mislim da se đavao tek sada počeo služiti njome. Želim reći da je njome započeo svoju pobunu protiv Boga i da će zajedno s njome doživjeti konačni poraz. Ova mala riječ koja se sastoji samo od tri slova, sadrži u sebi brojne otrovne varijacije i svjedoči nam da je đavao premazan svim mastima i bojama u pokušajima da razori Božji plan s čovjekom i svim stvorenim. Ili barem da ukrade i odnese u svoje prokletstvo nešto od toga.

A zašto kažem da mu je ovo i posljednje oružje? Pa zato što će se baš na njemu skršiti sva njegova moć, pa i moć pretvaranja. Upravo onako kako nas izvještava zadnja biblijska knjiga, knjiga Otkrivenja. Knjiga čiji će ostvareni sadržaj jednom zauvijek, svuda i posvuda, svima i svakom otkriti vječnu istinu koja će nepovratno uništiti sve što joj se protivi. Poslušajmo što i kako stoji u sedmom retku trećeg poglavlja knjige Otkrivenja: „I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti“ (Otk 3,7). Nema sumnje, da se ljubitelji istine vesele ovoj najavi. Ne samo vesele, već i mole Boga da to učini što prije. No, isto tako, nema sumnje da postoje i oni koji se svjesno ili podsvjesno pribojavaju tog neminovnog trenutka. I na neki način pokušavaju odgoditi to vrijeme ili barem ugrabiti što se još dade ugrabiti prije konačnog obračuna u kojem ih čeka vječni poraz.  

Dragi prijatelji, riječ Božja ne pita samo Galaćane, već i sve nas: „Tko li vas je samo spriječio da se više ne pokoravate istini?“ (Gal 5,7). Netko će se možda pobuniti što ovu misao primjenjujem na sve nas. No, dobro. Spreman sam ispričati se svakom i svima onima koji se doista pokoravaju istini, koji žive u skladu s njom. Isto tako sve nas upozoravam da se radi o Božjoj istini, a ne o našoj ili bilo čijoj drugoj. Za sada ostajem pri tvrdnji da se misao vodilja ipak odnosi na sve nas. I uvjeren sam da se sve više očituje napetost između istine i laži, zapravo je riječ o međusobnom obračunu. Mnogo ih je koji se uključuju u sve žešće rasprave o tome što je istina, a što nije. Izmjenjuju se napadi i predbacivanja između pojedinaca i skupina koji se ne slažu oko procjene i ocjene tko zastupa istinu, tko je na strani istine a tko na strani laži. Često puta se to događa na tako neprimjeren način da se iz svega dade zaključiti kako ni jedna od strana nije u pravu. Ali eto, u tome se krije sva podlost i opasnost onih koji znaju da su na strani laži, a naravno pretvaraju se da su na strani istine. Oni ne žele priznati da su na strani laži. Zašto? Zato što žele napraviti potpunu zbrku i nesnalaženje među ljudima kad je riječ o istini. I onda imamo privatno i javno licitiranje oko istine. U takvoj se zbrci našao i Isusov sudac Poncije Pilat koji se pitao što je istina, premda je stajala pred njim. Ali, upravo radi opće zbrke koju su stvorili sljedbenici laži, Pilat je osudio istinu na smrt. On je doduše imao predosjećaj da se radi o nekakvoj zakulisnoj igri Isusovih tužitelja, ali nije imao ni snage ni volje da se upusti u obranu istine i pravde. On je gledao svoje interese i čuvao svoj položaj. A tko bi se nadao, odnosno tko bi se usudio tada misliti, a još manje reći da su te zakulisne igre protiv Istine predvodile tadašnje vjerske i društvene elite, odnosno vođe. A, kako znamo, ipak jesu. Stoga nas sve potičem da ozbiljno i sveobuhvatno, iskreno i ponizno pristupamo raspravama o istini.