„Svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga oca“ (Fil 2,11)

Odlučimo se slijediti poticaje koje će nam doći preko riječi Božje. A glavni poticaj se nalazi u misli vodilji koja nam kaže da će „svaki jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga oca“ (Fil 2,11). Te je riječi Duh Sveti nadahnuo sv. Pavlu apostolu, a on ih je prenio svojim slušateljima i zapisao da budu sigurni izvor spasenja za sve buduće naraštaje među kojima smo i mi sudionici ovoga susreta.  

"Isus Krist jest Gospodin!" Što to znači? Na prvi pogled, odnosno na prvo slušanje čini nam se kao jedna od uobičajenih vjerničkih izričaja kojega redovito čujemo u liturgijskim slavljima i propovijedima. Možda zbog toga taj izričaj neće odmah u nama izazvati osobiti interes. Zašto? Ne zato što nas to ne bi zanimalo već zato što mislimo da nam je ta tvrdnja dobro poznata i sasvim razumljiva. A je li doista tako? Je li doista ljudski um koji je zamračen grijehom sposoban razumjeti da je čovjek Isus iz Nazareta, sin djevice Marije ujedno Krist i Gospodin i to u jednoj osobi? Kako razumjeti da je u jednoj osobi Bog i čovjek? Kako razumjeti i prihvatiti činjenicu da netko tko je Bog i čovjek polaže svoj život za prijatelje i neprijatelje? Može li se i kako shvatiti da netko tko svojevoljno polaže svoj život za druge i odlazi u prostranstva smrti otud se vraća kao pobjednik koji je smrti zadao smrtni udarac? Zar to nije samo po sebi nešto veličanstveno i otajstveno? Itekako!

I stoga, o svemu tome rečenome možemo smisleno i svrhovito raspravljati jedino ako smo u vjeri, ako je vjera naša vodilja. U suprotnom izlažemo se kojekakvim manipulacijama i lutanjima u koja ili sami upadamo ili pak u njih uvodimo jedni druge. Prisjetimo se kako nas je Gospodin Isus uporno poučavao i ozbiljno upozoravao. Jednom prigodom je rekao ovako: „Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti“ (Mt 15,14). Što to znači? To znači da smo bez vjere zapravo slijepci. Mi doduše vidimo vanjštinu pojavnoga, ali to nije ono bitno niti sve. Ako se pak oslanjamo samo na ono što vide naše izvanjske oči nikad nećemo spoznati ono bitno niti stići na konačni cilj. Slijepcu je to nemoguće, bilo da sam ide, bilo da ga vodi drugi slijepac. Stoga je Isus Krist svoj nauk usmjerio ka promjeni ljudskog shvaćanja koje se temelji na vjeri u Boga. Kojeg i kakvog Boga? Boga kojeg nam je on objavio kao njegova i našega Oca. Do takve promjene može doći tek onda kada čovjek stekne nove oči i novo srce. A kako će ih steći? Jedino tako da prizna, prihvati i slijedi Isusa Nazarećanina kao učitelja koji je ujedno Krist i Gospodin. Tek tada se događa željena promjena ili istinsko obraćenje.

Dragi prijatelji, kako vrijeme odmiče tako sve više izlazi na vidjelo tajna osobe Isusa Krista, tajna njegova poslanja i nauka. A što se to otkriva? Otkriva se to da je pri našem izboru Isus Krist na jednoj, a svi drugi na drugoj poziciji. A tko su svi drugi? To su prije svega sve društvene, političke, religiozne i znanstvene ličnosti koje su se nudile ili nametale u prošlosti i koje to čine u sadašnjosti, da nam milom ili silom budu tumači stvarnosti i vođe u budućnost odnosno vječnost. Te ličnosti uviđaju da doista nisu u takvoj poziciji da promijene svijet nabolje, ali ne odustaju od svojih oholih nauma da manipuliraju svijetom i da ga koriste u svoje sebične interese. Takvi se ne žele podrediti Isusu Kristu i slijediti njegov nauk. Naprotiv, bore se protiv njega. A u zadnje se vrijeme i ujedinjuju ne bi li ga na bilo koji način uklonili iz ljudskih srdaca. Pišu neka nova pravila, nekakve agende i tome slično. To njihovo zajedničko nedjelo ide svome vrhuncu iza kojeg će uslijediti njihova propast. Ostvaruje se ono što je Duh Božji rekao preko sv. Pavla koji u poslanici Rimljanima za takve napisa sljedeće riječi: „ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine“ (Rim 1,21-32).

Da, dragi prijatelji, te riječi koje smo upravo čuli, na sebi nose pečat Božji. Stoga ih nitko ne može ignorirati ili pak mijenjati, a da ne snosi posljedice. Da, draga braćo i sestre, to je neoboriva dijagnoza vremena u kojem živimo. Prihvaćali to ili ne, bilo nam drago ili ne, tijek sljedećih ubrzanih događanja potvrdit će da je Istina neuništiva i da će na kraju trijumfirati i time će jednom zauvijek iz našega svijeta biti uklonjeni svaki oblik laži, njegove posljedice kao i sam otac laži – sotona. A tada će se ostvariti i najava koja se nalazi u misli vodilji našega susreta: „svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga oca“ (Fil 2,11). A zašto će se Isusu Kristu Nazarećaninu svi i svatko pokloniti i time ga priznati za Gospodina? Zato jer je „On, trajni lik Božji, koji se nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom“ (usp. Fil 2,6-9). Mogu li se te riječi odnositi na bilo kojeg od bivših i sadašnjih ličnosti koji su nam se nudili ili se nude za vođe i učitelje? Ni blizu. Stoga udruženi protivnici Isusa Krista stvaraju prostor i takva društvena zbivanja koji će biti pogodni da ljudi pritisnuti kojekakvim nesrećama svom silom zavape i zatraže izlaz iz programirane i nametnute krize. I tada će udruženi protivnici Isusa Krista pokušati svoje naume provesti preko najveće moguće prijevare. Jednoga iz te udružene zločinačke skupine predstavit će cijelom svijetu ni manje ni više nego kao Krista - Mesiju koji eto odgovara na vapaje jadnog čovječanstva i ponovno silazi s neba da ljude oslobodi od kuge, gladi, rata i svih mogućih nevolja. Svi će se oni na neki način odreći svojih oholih apetita i sva će pozornost bit usmjerena na tog njihovog krista koji nije Isus Krist naš Gospodin već njegov protivnik kojega riječ Božja naziva Antikrist. To je dakle od početka jasno i nedvosmisleno najavljeno u riječi Božjoj. Da ne bismo upali u kojekakve jalove i opasne polemike oko teme antikrista, ostanimo vjerni onom što nam je Duh Božji objavio. U knjizi Otkrivenja čitamo: „Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!“ (Otk 2,7).