„ČUVAJTE SE!“ (Lk 17,3)

Trebamo biti svjesni da smo Adamovo i Evino potomstvo koje je obilježeno istočnim grijehom i njegovim posljedicama. Premda nam je Bog darovao najveći mogući dar – svoga Sina Isusa Krista kao spasitelja i otkupitelja, mi i dalje ostajemo podložni nekim posljedicama grijeha naših praroditelja. U nama i dalje traje sklonost prema grijehu. I zbog svega toga u nama se vodi borba. A nijedna borba nije bezopasna igra već težak i po život opasan izazov. Boriti se do pobjede od nas iziskuje brojne poteškoće i velika trpljenja. No, upravo zbog te pobjede koja nam otvara vrata sretne vječnosti sve se isplati podnijeti. Stoga je mudro od Boga primati sve što nam pošalje i iskreno mu zahvaliti za svaki dar bez obzira što na njemu piše. A sada se pripremimo za zajedničku molitvu koja će nas ohrabriti  da kroz izmirenje s Bogom i ljudima i kroz prihvaćanje volje Božje i mi prispijemo željenom cilju, tj. u kraljevstvo nebesko.

Kao što znamo, vidimo i doživljavamo, mi hodimo tijesnim putem i ulazimo na uska vrata u to kraljevstvo (usp. Mt 7,14). Zbog toga može doći, a vjerujem da i dolazi do zamora, straha, obeshrabrenja, zastajanja pa i odustajanja. Sjetimo se da se upravo tako nešto dogodilo izabranom Božjem narodu – Izraelu na putu iz ropstva prema Obećanoj zemlji. Stoga im je Bog podario velikog vođu i proroka – Mojsija koji će ih putem hrabriti, poticati, usmjeravati, savjetovati i opominjati prenoseći im Božju riječ, osobito u vremenima kušnje i krize.

Mi smo novi Božji narod koji prolazi slične, pa i teže kušnje i krize nego li Izraelci. No, kao što je njima podario vođu i proroka, Bog je nama podario i više od toga. Podario nam je svoga ljubljenog sina Isusa Krista da bude s nama u sve dane našega života i do svršetka svijeta ne samo kao vođa već i spasitelj. Bilo izravno bilo preko svojih novozavjetnih proroka u sili svoga Duha Bog nam se bez prestanka obraća, opominje, hrabri i usmjerava nas na pravi put. Što nam govori? Dakle, govori nam na mnoge načine što trebamo činiti ili čega se trebamo čuvati. U današnjem susretu imamo jednu od najkraćih misli vodilja. Naime, Gospodin Isus je u mnogo navrata svoje učenike podučavao i upozoravao riječima: „Čuvajte se!“ (Lk 17,3). Ova je misao uzeta iz Lukina evanđelja, a mogli smo je uzeti ne samo iz evanđelja već iz mnogih drugih biblijskih knjiga kako starog tako i novog zavjeta. Što nam to govori? Govori nam da nam je takvo upozorenje jako potrebno i da ga trebamo ozbiljno shvatiti, prihvatiti i provesti u život. Zašto? Draga braćo i sestre, nije li to upozorenje tako često na usnama očeva i majki kad se obraćaju svojoj djeci dok ih ispraćaju na neki put ili da obave neki posao? Zar nismo i sami toliko puta izgovorili riječi: Čuvaj se sine! Čuvaj se kćeri! Pazi sine! Pripazi kćeri!? Naravno da jesmo. Roditelji to govore i onda kad se djeca osjećaju sigurnima pa čak onda i kad mrmljaju odnosno negoduju na njihova upozorenja smatrajući se zrelima i sposobnima za sve situacije. No, nije to slučaj samo u odnosima roditelja i djece, takva dobrohotna upozorenja čujemo i u nekim drugim situacijama. Zapravo, uvijek kad postoji neka opasnost čujemo te ili slične riječi. Tako u starozavjetnim knjigama nalazimo brojna upozorenja kao što su ova: „čuvaj se od svakoga zla“ (Pnz 23,10). „Čuvaj se, sine, svakoga preljuba“ (Tob 4,12). „Sine moj, pazi na prilike i čuvaj se zla, i ne stidi se samoga sebe“ (Sir 4,20). „Čuvaj se da te ne zavedu, da te ne ponizi ludost tvoja“ (Sir 13,8).

Sve to vrijedi ne samo za starozavjetno već i za naše vrijeme koje je zaista prepuno zamki i opasnosti koje prijete na sve strane. Komu prijete? Svima nama. Kako onima koji to znaju, tako i onima koji to ne znaju. Kako onima koji to priznaju, tako i onima koji to ne priznaju. Njima još najviše. No, kako vidimo, odnosno kako čitamo u riječi Božjoj, Bog se od samog početka i to dosta često služi tim i sličnim riječima kad se obraća ljudima.   

Već u knjizi Izlaska imamo jedno jako ozbiljno upozorenje koje Bog upućuje Izraelcima, svome izabranom narodu. Pa poslušajmo što to, od koga i kako Bog želi zaštiti svoj izabrani narod? Što je to za Boga važnije od, u naše vrijeme toliko hvaljene i razvikane solidarnosti i tzv. suživota svih sa svakim? Tko ima uši neka čuje na što Bog upozorava, što zabranjuje a što naređuje svome izabranom narodu: „Čuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini. Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, počupajte im ašere! Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. Ta Gospodin - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i žrtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti pristao da jedeš od prinesene žrtve; da ne bi uzimao njihove djevojke za žene svojim sinovima, da one - odajući se bludništvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove“ (Izl 34,12-16).

Čuli smo jasne i beskompromisne riječi. Autor tih riječi se ne pita hoće li se ili neće nekomu svidjeti njegovi zahtjevi i naredbe. Ne pita se što će pismoznanci, odnosno teolozi humanisti bilo staroga, bilo novoga saveza reći i kako će tumačiti te riječi. One odjekuju vječnom istinom koja se ne smije dovesti u pitanje. Čuli smo ovako: ne smiješ se klanjati drugome bogu! Ne smiješ! Dakle, u riječima: čuvaj se nije samo dobrohotni savjet i upozorenje, već i prijetnja teškim posljedicama zbog idolopoklonstva. Jer, ako se prekrši zapovijed: Ne smiješ! onda slijede nimalo ugodne posljedice. Što bi bilo da je Bog postupio ili da danas postupa po zahtjevima suvremenih humanista kojima je svaka vjera ista, kojima je svejedno časte li ljudi jednoga ili tisuću bogova, kojima je tzv. trenutni suživot među ljudima važniji od vječnoga života s jednim jedinim Bogom? I uz stalne Božje intervencije život nam je ovakav kakav jest, a da ih nije bilo i da nije malog stada koje ih prihvaća sve bi već davno završilo u totalnom mraku.

Sve je očitije da se i novi Božji narod nalazi skoro u identičnoj situaciji. Sa svih strana čuju se savjeti, tumačenja i poticaji kako se treba ponašati u određenim situacijama. Uzmimo za primjer trenutnu situaciju koja na sebi nosi pečat tzv. migracijske krize. Sa svih strana čujemo kako treba činiti to i to, a ne smije ovo ili ono. Upotrebljavaju se velike i milozvučne riječi kako bi se druge uvjerilo da baš tako i tako treba postupati. Citiraju se velikani ljudske misli, biblijski proroci, mudrosne knjige pa i sam Gospodin Isus kako bi se druge uvjerilo da baš to i to, tako i tako treba činiti. Međutim nervoza i užurbanost, svadljivost i sve veća agresivnost koje su evidentne kod svih aktera te dosada neviđene ljudske drame, kod skrivenih aktera koji vuku konce iz svojih ureda kao i kod njihovih glasnogovornika, daju nam na znanje da tu ipak nešto, bolje reći mnogo toga ne štima. U svemu tome očituju se različiti, pa i nespojivi motivi i interesi koji stvaraju kaotičnu situaciju koja donosi štetu i jednima i drugima, a korist trećima koji su nam skriveni.   

Stoga u naše vrijeme upozorenje kao što je ono koje smo netom čuli iz knjige Izlaska, nailazi na sve veći otpor. Ne samo na otpor već i na osudu dirigiranih medijskih glasnogovornika. Zašto? Zato što danas postoje pojedinci i društva (udruge ili kako se već sve zovu) koji žele instalirati neki drugi poredak među ljudima, poredak koji želi istisnuti Božju misao, Božji naum, Božji plan koji se ostvaruje kroz nauk Isusa Krista. Naravno, oni to čine pod krinkom humanizma, solidarnosti, tolerancije, uvažavanja, poštivanja različitosti, suživota i tome slično. A ispod te maske izvire žestoki otpor Božjim zapovijedima i njegovom naumu sa stvorenim svijetom. Pravi suživot svih sa svakim bit će moguć, poželjan i ostvaren kada ljudi prihvate jedinog spasitelja Isusa Krista i njegovo spasenje.