„TKO NIJE SA MNOM, PROTIV MENE JE, I TKO NE SABIRE SA MNOM, RASIPA“ (Mt 12,30)

„TKO NIJE SA MNOM, PROTIV MENE JE, I TKO NE SABIRE SA MNOM, RASIPA“ (Mt 12,30)

Dragi prijatelji, misao vodilju ove meditacije uputio nam je sam Isus, naš jedini spasitelj rekavši: „Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa“ (Mt 12,30). U kojoj prigodi je to rekao? Počujmo širi kontekst iz Matejeva evanđelja: „Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa. Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti“ (Mt 12,30-31).

Dragi prijatelji, svatko od nas treba dopustiti da ga misao vodilja koju smo upravo čuli dobro prodrma, pretrese i protrese. Zašto? Zato jer je bremenita snažnom i presudnom porukom za naše spasenje. Ako u svom životu imalo računamo na Boga i njegova sina Isusa Krista Nazarećanina, onda ne smijemo površno čuti i olako uzeti te njegove riječi jer o njima ovisi kakva će biti naša vječnost. U još širem kontekstu iz kojeg je uzeta misao vodilja, Matej evanđelist piše o sukobu između Gospodina Isusa i njegovih ljutih neprijatelja farizeja koji su išli tako daleko da su o njemu izrekli veliku hulu izjavivši: „Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom“ (Mt 12,24). A na to im je Gospodin uzvratio: Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti.

Promislimo što kaže Gospodin Isus tko je s njim, a tko nije. Ne samo da nije s njim već je protiv njega. Tko je dakle protiv njega? Dragi prijatelji, možda do sada i nismo poklanjali dovoljno pažnje tim riječima. No, nikada nije kasno da im dopustimo da dotaknu naše srce i dušu. U što možemo biti sigurni? Možemo biti sigurni da nam upravo sada Bog nudi svoga Duha Svetoga koji će nas uvesti u svu istinu onako kako nam je rekao naš Učitelj Isus. Stoga je od presudne važnosti za svakog čovjeka u kakvom je osobnom odnosu s Isusom Kristom Nazarećaninom. Smatramo li da je ta upravo izrečena tvrdnja o našem odnosu s Isusom Kristom, istinita? Ili je možda držimo pretjeranom?

Dragi prijatelji, ako ozbiljnije pratimo neke kršćanske teološke izjave ili rasprave primijetit ćemo da nažalost u njima ima stavova koji odudaraju od tih Isusovih jasnih riječi. Zašto? Odgovor nije jedinstven da bi obuhvatio sve nijanse takvih stavova. Među onima koji zastupaju takvo mišljenje ima onih koji prihvaćaju Isusovu tvrdnju, ali smatraju da to ne treba naglašavati da se ne bismo sukobljavali ili se zamjerili onima koji drugačije misle. Svoje mišljenje pravdaju time da će se tako ostaviti više prostora za dijalog među religijama. No u posljednje vrijeme sve češće čujemo, manje ili više uvijeno, da ljudsko spasenje nije nužno povezano s Isusom Kristom, odnosno našim osobnim odnosom s njim. U tom smislu traže se neke zajedničke crte u svim religijama koje su svima prihvatljive, a koje bi postale temelj nekog sveopćeg spasenja koje će proizići iz tzv. sveopće religije. U tim temeljima nema ekskluzivnog prava za bilo koga, pa tako ni za Isusa Krista. Kamo nas to vodi? Možemo li Isusa Krista i njegovu radosnu vijest rastrančirati i uzimati što nam trenutno odgovara, a odbaciti ono što nam iz bilo kojeg razloga ne odgovara? Možemo li trgovati ili vršiti razmjenu vjerskih dobara s drugim religijama. Dakle, možemo li se nagoditi da oni nešto uzmu od našega Isusa, a mi nešto od njihovih religijskih osnivača i vođa i tako se zajednički uputimo ka cilju. Kojem? Nažalost, to se već dogodilo i nastala je po ljudsko spasenje veoma opasna sekta, tzv. new age pokret koji na javnoj sceni zauzima sve više prostora. Zašto zauzima sve više prostora? Zato što daje mjesta svim ljudskim strastima, teorijama i praksama. Zato što svakomu daje pravo da ima svoju pravdu, svoju istinu, svoj sud, svoju vječnost, svoga boga i u konačnici da svatko bude nekakav bog. Mnogi kršćani su uhvaćeni u njezine mreže, a da toga nisu ni svjesni. A kako je moguće da toga nisu svjesni? Prije svega zato što se nisu dovoljno potrudili da upoznaju svoju vjeru, pa čak ni danas neki to ne čine premda su im na raspolaganju mnoge mogućnosti. A jedna od njih je i program Radio Marije. Drugi uzrok upadanja u sektaške mreže je i taj što nam navodno napredni teolozi sve olabave, relativiziraju, okreću i preokreću tako da se sve može dovesti u pitanje. Odnosno dopušta se i opravdava, pa čak proglašava i poželjnim da svatko sam sebi oblikuje religijski pogled na svijet. I naravno zato imaju logično opravdanje. Koje? Eto, ako se tako budemo ponašali barem više neće biti sukoba na vjerskim osnovama. Na taj će način biti sačuvani mnogi ljudski životi, spriječena materijalna razaranja i osiromašenje. Što reći na sve to? Ništa drugo nego otvoreno reći da se radi o đavolskim podvalama u obliku zgodno sročenih floskula koje nemaju blage veze s bilo kojim dobrom čovjeka. A Gospodnji Duh nam je otvoreno rekao: „oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti“ (Rim 8,5-8). Što znači živjeti po tijelu, na tjelesan način? Naravno, svi smo tjelesni. Stoga nisu problem naše ruke, noge, glava ili bilo koji drugi dio našega tijela, već je problem što tijelu dajemo mjesto i važnost protivno Božjem planu. Dakle, riječ je o tijelu kojega na ispunjava Duh Božji, onako kako je Bog zamislio, već ga ispunja grješna požuda koja se protivi Bogu. Stoga na drugom mjestu Duh nam Božji daje ovu ozbiljnu zapovijed koja glasi: „Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka“ (1 Iv 2,15-17).

Dragi prijatelji, zašto smo se kao ljudi, kao čovječanstvo našli u ovakvim i ovolikim problemima? Našli smo se jedino zato što nismo poslušali Duha Božjega, već smo se htjeli svidjeti svijetu, htjeli smo se sladiti njegovim otrovom. Nakon tih razmišljanja, vjerujem da nam je sada razumljivija misao vodilja: „Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa“ (Mt 12,30).