„BEZUMNIK REČE U SRCU: 'NEMA BOGA!'“ (Ps 53,2)

Draga braćo i sestre u Kristu Isusu, vjerujem i nadam se da smo i u ovom susretu zaista voljni i istinski spremni slijediti poticaje koji će nam doći po riječi Božjoj. A predvodit će nas misao vodilja uzeta iz 53. psalma, koja glasi: „Bezumnik reče u srcu: 'nema Boga!'“ (Ps 53,2).

Nema Boga! Kakva je to tvrdnja? Kako čujemo, riječ Božja, tj. sam Duh Božji kaže nam da je ta tvrdnja bezumna. Zašto bezumna? Zato što je Bog obdario slobodna bića, između ostaloga i razumom. A čemu služi ljudski razum, odnosno um ako ne zamjećuje ili pak ne prihvaća Boga, svoga autora?

Dragi prijatelji, kako čujemo, na misao vodilju našega susreta redaju se brojna pitanja kao na tekućoj vrpci. A mnogi još uvijek nemaju pravog odgovora na njih. Kao što nam je u riječi Božjoj objavljeno i po njoj  u vjeri znamo, Bog je stvorio ljude na svoju sliku. Sličnost se očituje u duhu, slobodi i razumu. I onda je potpuno neshvatljivo, a onda i nemoguće da ljudski um koji je proizišao iz Boga, tog istog Boga ne poznaje, ne primjećuje ili pak ne prihvaća. Nemoguće, a ipak moguće. U kom slučaju? Jedino u slučaju ako netko svojevoljno i namjerno ignorira i odbacuje dar razuma onakvog kakvog nam je Bog darovao. Stoga riječ Božja taj apsurd naziva bezumnošću. Zapitajmo se: jesu li doista svi koji tvrde da Boga nema bez uma? Ako promotrimo njihove riječi i djela koja se tiču ovoga svijeta i snalaženja u njemu, nikako ne možemo doći do takvog zaključka. Naime, oni se jako dobro snalaze, stvaraju, kombiniraju, proizvode, moderniziraju, napreduju u mnogočemu. Dakle oni imaju razum i vješto se koriste njime tako da je Gospodin Isus rekao da su: „sinovi ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti“ (Lk 16,8). U čemu bi onda bio njihov problem s razumom? Što se dogodilo u njihovim glavama? Zašto ih riječ Božja ipak naziva bezumnicima? Kao vjernici ne možemo tvrditi da je Autor tih riječi rekao nešto bez veze, neutemeljeno, s namjerom vrijeđanja ili pak pogrešno. Doduše to zvuči malo, kako mi ljudi kažemo, prekritički rečeno. No, to je tako samo u našim procjenama koje su mnogočime ograničene, dok su Božje ocjene i procjene potpune, istinite i dobrohotne. Problem bezumnika nalazi se u onom na što smjeraju riječi psalmiste u 10. psalmu gdje stoji: „Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: “Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!” I u tome sva mu je misao“ (Ps 10,4). Dakle, kao što maloprije rekoh, ovdje govorimo o onima koji negiraju Boga iz obijesti, iz otvorenog neprijateljstva, odnosno mržnje. A to nam potvrđuje i misao vodilja koja smjera prema srcu i kaže: „Bezumnik reče u srcu: 'nema Boga!'“ (Ps 53,2). Dakle, reče u srcu. Stoga možemo reći da se ovdje radi o tzv. ateistima u srcu, a ne u razumu. Njihovo srce šalje naredbu razumu da ignorira i zaniječe Boga. Takvi prisiljavaju svoj razum da bude bezuman. I u tome sva mu je misao kaže riječ Božja. Što bi to značilo? Značilo bi da bezbožnik hotimično i s određenom namjerom uzima tvrdnju o Božjem nepostojanju kao misao vodilju svoga života. I ne samo to, već i propagira svoje bezboštvo i nastoji druge pridobiti za njega. A predvodnik tog tzv. ateizma nije nitko drugi već onaj koji, ne samo da dobro zna da Bog postoji, već je osobno iskusio Božju blizinu i spoznao Božje naume dok je bio dobri anđeo. Nakon što se prepustio oholosti počeo je napadati a potom i nijekati samoga Boga i širiti svoju bezbožnu propagandu na ljude. Što reći za tzv. ateiste svih vremena koji, ne samo da nisu poduzeli sve što su mogli da dođu do spoznaje Boga, već nisu poduzeli ništa u tom smjeru? Štoviše, uporno odbijaju svaku pomisao da nešto poduzmu u tom smislu. I tako dolazimo do naizgled neobične situacije – da postoje i lažni ateisti.  

 Da bismo što bolje razumjeli misao vodilju ovoga susreta, čut ćemo sada širi kontekst iz kojeg je uzeta. Poslušajmo ono što je zapisano u 53. psalmu: „Bezumnik reče u srcu: “Nema Boga!” Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema. Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje, koji proždiru narod moj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju: od straha će drhtat` gdje straha i nema“ (Ps 53,2-6). Iz riječi koje smo upravo čuli može se zaključiti koji je krajnji cilj ateizma i antiteizma. Kad govorimo o ta dva nevjernička smjera nekih ljudskih duša, onda ne mislimo na svakog pojedinca koji je trenutno sljedbenik tih pokreta. Nema anateme na tu Božju djecu. Bog to ne želi. Zašto? Zato jer među njima ima ne mali broj zavedenih, prevarenih i prisiljenih koji će nakon spoznanja istine odlučno krenuti za njom. Za takovu tvrdnju ima puno primjera kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti, a pogotovo će to biti u budućnosti. Sjetimo se samo jednoga Savla/Pavla ili Augustina. No, srce ateizma i antiteizma nalazi se u 'grudima' Božjega neprijatelja Sotone i njegovih vjernih sljedbenika. Dakle, onih koji dobro znaju zašto su zauzeli takav životni stav. I njihov razum im sugerira da postoji Bog, ali njihove srce mu ne dopušta da vodi glavnu riječ, prisiljava ga da radi protiv samoga sebe. I na taj način oni od sebe prave bezumnike. A što im donosi ateizam i antiteizam? Čast spomenutim iznimkama, međutim oni koji se srcem opredjeljuju protiv Boga, opredjeljuju se zapravo protiv svakog dobra. A za takve riječ Božja kaže: Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. Svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro. Čine bezakonje i proždiru narod moj kao da jedu kruh.   

I kao što nam misao vodilja kaže, bezbožnost se rađa u srcu. Iz toga onda proizlazi da se bezbožnost može nalaziti i u srcima onih koji se javno deklariraju kao vjernici. Kako? Tako da u svojim javnim nastupima upotrebljavaju vjerničku terminologiju i koreografiju. Dakle takvi, vjerničkim maskama  skrivaju motive svoga unutarnjeg stava skrivenog u srcu. No za sve takve, ali i za sve nas riječ Božja kaže sljedeće: „Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu“ (1 Sam 16,7). Gospodin naš i Učitelj Isus dao nam je dodatno pojašnjenje spomenutog starozavjetnog teksta iz 1. Samuelove knjige. On je rekao, a evanđelist Marko u 7. poglavlju ovako zapisao: „Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Mk 7,20-23).